Luksuzne tenisice Gucci od 1000 dolara s oznakom „Made in China” simbol su promjene odnosa između Europe i Kine. Kina više nije samo mjesto jeftine proizvodnje. Postaje izvor tehnologije, stručnosti i proizvodnih kapaciteta koji europskim tvrtkama trebaju za očuvanje konkurentnosti.
Gucci nije objasnio izbor kineskog proizvođača nižim troškovima rada. Istaknuo je njegovo tehnološko znanje i sposobnost ispunjavanja standarda kvalitete luksuznog brenda. Taj primjer pokazuje koliko se promijenila uloga Kine u globalnoj industriji.
Europa i Kina: Od proizvodnje do industrijskog znanja
Početkom ovog stoljeća zapadna gospodarstva osjetila su prvi veliki kineski proizvodni val. Iz Kine su stizali odjeća, namještaj, elektronika i druga roba po niskim cijenama. Zapadne tvrtke imale su brendove, dizajn i tehnologiju, a Kina je nudila velike tvornice i jeftiniju radnu snagu.
Ta se podjela danas mijenja. U novoj fazi, koju neki ekonomisti nazivaju drugim kineskim šokom, kineske tvrtke izvoze električne automobile, strojeve i sve složenije proizvode. Time ulaze u sektore u kojima su Europa i njezine tvrtke dugo imale prednost.
Kina slijedi put kojim su prije nje prošli Japan, Južna Koreja i Tajvan. Te su zemlje počele proizvodnjom jeftinije robe, a zatim se okrenule elektronici, automobilima i proizvodima veće vrijednosti. Razlika je u razmjerima kineske industrije i brzini njezina razvoja.
Kina pritom zadržava niže troškove proizvodnje. Prema podacima koje navodi Fortune, prosječna mjesečna plaća kineskih proizvodnih radnika prošle je godine iznosila 629 dolara. Na Tajvanu je iznosila 1341 dolar, a u Južnoj Koreji 2075 dolara.
Nižі troškovi više ne objašnjavaju cijelu kinesku prednost. Kineski dobavljači stječu znanje, razvijaju tehnologiju i jačaju proizvodne lance.
Dio tog znanja stečen je suradnjom sa zapadnim tvrtkama. Volkswagen, primjerice, proizvodi automobile u Kini od 1980-ih. Kako bi radili prema njegovim standardima, kineski dobavljači morali su unaprijediti tehnologiju, osposobiti radnike i razviti proizvodne kapacitete.
Tako su europske tvrtke pomogle izgraditi sustav koji je učio od njih. Kada dobavljači razviju dovoljno stručnosti, mogu početi stvarati vlastite proizvode i brendove. Tada nekadašnji partneri postaju konkurenti.
Njemačka osjeća promjenu odnosa
Među europskim gospodarstvima Njemačka je posebno izložena kineskom napretku. Njezina industrija desetljećima se oslanjala na automobile, strojeve, inženjerstvo i proizvodnju. Danas Kina brzo napreduje upravo u tim područjima.
Analiza ekonomista Europske središnje banke, koju prenosi Fortune, pokazuje da kineski izvoz sve više nalikuje njemačkom. Kina sve češće prodaje strojeve i automobile koje je Njemačka tradicionalno izvozila. Među članicama Europske unije, preklapanje je najveće upravo s Njemačkom.
Istodobno, njemački izvoz u Kinu prošle je godine pao za 9,7 posto, dok je uvoz iz Kine porastao za 8,8 posto. Njemački trgovinski deficit s Kinom povećao se za trećinu. Izvoz automobila na kinesko tržište smanjio se za trećinu.
Volkswagen dobro pokazuje razmjere promjene. Kina je nekada donosila polovicu ili više njegove dobiti. Sada tvrtka gubi kupce na tom tržištu, a isporuke u drugom tromjesečju pale su za 36,6 posto. Slične izazove imaju Mercedes-Benz, BMW i Porsche.
Kineski proizvođači šire se i u Europi. U svibnju su prvi put prodali više automobila na europskom tržištu od japanskih proizvođača.
Električni automobili mijenjaju prednosti
Prijelaz na električne automobile promijenio je kriterije konkurentnosti. Njemačka je desetljećima gradila prednost u motorima s unutarnjim izgaranjem. U električnim vozilima veću važnost imaju baterije i softver, područja u kojima je Kina snažna.
Europa je uvela carine na električna vozila proizvedena u Kini kako bi ublažila pritisak na domaće proizvođače. No carine same ne mogu ukloniti kineske prednosti u troškovima, lancima opskrbe i tehnologiji.
Volkswagen se zato oslanja i na kinesko znanje. Tvrtka je 2023. godine uložila 706 milijuna dolara za gotovo pet posto udjela u kineskom proizvođaču električnih vozila XPengu. Partneri zajedno razvijaju nove automobile za kinesko tržište.
Tako se odnos promijenio. Kineske tvrtke nekoć su učile proizvoditi automobile prema Volkswagenovim standardima. Danas Volkswagen koristi znanje kineskog partnera kako bi se brže prilagodio novoj industriji.
Što Europi ostaje kada Kina sustigne industriju?
Profesor menadžmenta Howard Yu uspoređuje mogući odgovor Europe s iskustvom švicarske urarske industrije. U 1970-ima jeftini kvarcni satovi iz Japana teško su pogodili švicarske proizvođače. Oni koji su preživjeli, kesinili su se na luksuzne i mehaničke satove, čija je vrijednost povezana s obrtom, tradicijom i prestižem.
Europa bi mogla postati dio tih podjela. Dio europskih brendova može se osloniti na dizajn, podrijetlo i luksuzni status. No cijela industrija ne može se preseliti na vrh tržišta. Volkswagen, primjerice, ne može jednostavno postati Ferrari i nastaviti proizvoditi milijune automobila.
Prema pisanju Boniteta, primjer Gucci tenisica i suradnja Volkswagena s XPengom upućuju na isti pomak: europske tvrtke u Kini traže znanje i tehnologiju, uz proizvodne kapacitete.
Europa i Kina natječu se danas na drukčijim uvjetima nego prije. Kina zadržava prednost масштабу proizvodnje i troškovima, ali istodobno razvija tehnologiju, vlastite brendove i proizvode veće vrijednosti. Za europsku industriju izazov više nije samo kineska sposobnost proizvodnje jeftinije robe.
Gucci tenisice i Volkswagenovi električni automobili naizgled nemaju mnogo zajedničkog. Ipak, oba primjera pokazuju kako europske tvrtke sve češće ovise o kineskoj stručnosti. Kina više ne dolazi. Stigla je.
