Električna energija iz Bosne i Hercegovine više ne ulazi na tržište Europske unije kao jeftin regionalni višak, nego kao proizvod s jasno definiranim ugljičnim troškom. To je izravna posljedica uvođenja CBAM-a — europskog mehanizma koji emisije CO₂ ugrađuje u cijenu uvozne energije.
Što se promijenilo: cijena CO₂ ulazi u račun
Od 2026. godine električna energija iz BiH pri ulasku na tržište EU nosi dodatni trošak vezan uz emisije. Prema podacima Energetske zajednice:
- prosječna cijena emisije CO₂ (EU ETS): 75,36 €/t
- emisijski faktor za BiH: 1,148 tCO₂/MWh
- dodatni trošak: oko 86,5 €/MWh
To je razina koja može izbrisati velik dio izvozne zarade.
Drugim riječima, električna energija iz BiH više nije samo roba — postaje i nositelj emisijskog troška.
Zašto je BiH među najpogođenijima
Glavni razlog leži u strukturi proizvodnje.
BiH i dalje značajan dio električne energije proizvodi iz ugljena. No problem je dublji: čak i proizvođači s čišćim izvorima često ne mogu dokazati stvarne emisije, pa se primjenjuje nacionalni prosjek.
To znači da:
- hidroelektrane, vjetar i solar u izvozu nose “kaznu” ugljena
- cijela zemlja dijeli isti emisijski teret
Time se briše razlika između čistih i “prljavih” proizvođača.
Tržište se već prilagodilo
CBAM nije ostao na razini regulative — tržište je reagiralo.
- prekogranična trgovina strujom između EU i Zapadnog Balkana pala je oko 25% u prvom kvartalu 2026.
- razlike u cijenama između EU i regije znatno su se povećale
To znači da više ne vrijedi stara logika: jeftinija struja automatski ide prema skupljem tržištu.
Sada se u cijenu ugrađuju:
- emisije CO₂
- regulatorni rizik
- trošak certifikata
Kupci iz EU mijenjaju ponašanje
Kupci u EU više ne gledaju samo burzovnu cijenu.
Gledaju ukupni trošak nakon emisija.
Ako je CBAM previsok:
- traže nižu osnovnu cijenu
- ili biraju izvore s manjim ugljičnim otiskom
Rezultat je paradoks:
⇛ električna energija iz BiH postaje skuplja za ulazak u EU
⇛ ali proizvođači u BiH mogu zarađivati manje
Upozorenje iz sektora: prihodi padaju
Kako prenose Nezavisne novine, direktor Elektroprivrede RS, Luka Petrović, upozorio je na konkretne posljedice:
“Električna energija iz ugljena sada nosi visok ugljični trošak koji se ugrađuje u izvoznu cijenu. Kupci već nude niže cijene, a u prvom kvartalu bile su oko 28 eura po MWh niže nego prije.”
Dodaje da to izravno smanjuje izvozni potencijal i prihode elektroprivreda, osobito onih koje ovise o termoelektranama.
Hoće li to osjetiti i domaći potrošači
Kratkoročno, CBAM pogađa izvoz, ne kućanstva.
Ali dugoročno, pritisak se može preliti na domaće tržište kroz:
- više cijene za gospodarstvo
- povećanje mrežnih naknada
- zahtjeve za rast tarifa
- usporavanje investicija u nove izvore
Ako elektroprivrede izgube dio prihoda iz izvoza, morat će ga nadoknaditi negdje drugdje.
Albanija pokazuje alternativu
Najbolji kontrast u regiji je Albanija.
Zbog gotovo potpune proizvodnje iz hidroenergije:
- CBAM trošak ≈ 0 €/MWh
Za BiH:
- CBAM trošak ≈ 86,5 €/MWh
To jasno pokazuje: CBAM nije samo kazna — nego sustav koji nagrađuje čistu energiju.
Što BiH mora napraviti
Tri su ključna odgovora:
1. Uvođenje domaće cijene CO₂
Ako se emisije naplaćuju u BiH, novac ostaje u zemlji umjesto da odlazi kroz CBAM.
2. Integracija s EU tržištem
Bez regulatornog usklađivanja, BiH riskira gubitak tržišta.
3. Ubrzanje obnovljivih izvora
No to nije dovoljno bez sustava koji može dokazati niske emisije za konkretan izvoz.
Kraj “jeftine struje”
CBAM ne znači samo da je električna energija iz BiH skuplja.
Znači da je nestao model u kojem je ugljen bio skriveni izvor konkurentnosti.
Do sada je prednost bila niska cijena proizvodnje.
Sada u cijenu ulazi ono što je godinama bilo izvan nje — emisije CO₂.
I zato ovo nije samo energetsko pitanje.
To je test cijelog ekonomskog modela elektroenergetskog sektora.
