Južna interkonekcija ponovno je pred promjenom trase, a američka kompanija AAFS priprema novu studiju izvodljivosti. Njezin predstavnik Amer Bekan procjenjuje trošak novog projekta na približno deset milijuna dolara. Ugovor s federalnim vlastima krajem listopada još nije bio potpisan, dok početak gradnje ostaje bez potvrđenog roka.
Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije potvrdilo je 2. studenoga da je studija u izradi. Nakon završetka bit će dostavljena Vladi Federacije BiH na razmatranje i odobravanje. Ministarstvo nije objavilo novu trasu ni njezinu procijenjenu vrijednost.
Za Južnu interkonekciju već je pripremana projektna dokumentacija uz međunarodnu financijsku potporu. Nova studija zato otvara pitanje koliko se ranijih analiza može iskoristiti i hoće li promjena projektnog rješenja zahtijevati ponovno financiranje dijela pripremnih poslova.
Zašto AAFS priprema novu trasu Južne interkonekcije?
Prema Bekanovim izjavama objavljenima na N1, AAFS je angažirao međunarodnu kompaniju za izradu novog projekta i studije izvodljivosti. Investitor želi pronaći pravac koji neće ovisiti o rješavanju spornih pitanja državne imovine.
Bekan je za Federalnu televiziju izjavio da kompanija razmatra korištenje zemljišta uz postojeće prometnice, uključujući zemljište povezano s javnim poduzećem Ceste Federacije BiH.
Takvo rješenje moglo bi izbjeći pojedine sporne parcele. Ipak, prolazak plinovoda uz prometnice ne znači da su automatski riješeni svi imovinskopravni odnosi. Potrebno je utvrditi pravni status zemljišta i uvjete pod kojima se na njemu može graditi.
Bekan tvrdi da će alternativna trasa povezivati gradove predviđene Zakonom o Južnoj interkonekciji te da promjena pravca neće utjecati na ugovor koji se priprema s federalnim vlastima.
No konačna trasa nije objavljena, a nema ni javno dostupne pravne ocjene njezine usklađenosti s važećim zakonom. Zasad je riječ o projektnom rješenju koje tek treba proći postupak razmatranja i odobravanja.
Ranija ulaganja u Južnu interkonekciju procijenjena su na gotovo 100 milijuna eura
Prema službenoj projektnoj evidenciji Investicijskog okvira za zapadni Balkan (WBIF), ranija procijenjena vrijednost ulaganja u Južnu interkonekciju iznosila je 99,98 milijuna eura.
U toj je evidenciji navedena kreditna stavka Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) od 66,27 milijuna eura, doprinos korisnika od 11,21 milijun te 20,03 milijuna eura iz ostalih izvora.
Za pripremu projekta evidentirane su i potpore programa EU CONNECTA od 1,65 milijuna eura, USAID-a od približno 419 tisuća eura te WBIF-a od 400 tisuća eura.
WBIF-ovih 99,98 milijuna eura predstavlja raniju procijenjenu vrijednost ulaganja, a ne iznos koji je već potrošen na plinovod. Iz projektne evidencije ne može se zaključiti da su svi predviđeni krediti odobreni ili isplaćeni.
Raniji projekt obuhvaćao je 236 kilometara plinovoda, od čega 162 kilometra u Bosni i Hercegovini i 74 kilometra u Hrvatskoj. Nova studija trebala bi pokazati koliko će se alternativna trasa razlikovati od tog rješenja.
Studija izvodljivosti postojala je još 2020. godine
Dodatni podatak donosi službeni vodič američkog Ministarstva trgovine za energetski sektor BiH, ažuriran u veljači 2026.
Prema tom dokumentu, američka vlada financirala je studiju izvodljivosti Južne interkonekcije, koju je EBRD dovršio 2020. godine.
To potvrđuje da je projektna priprema postojala godinama prije uključivanja AAFS-a. Međutim, iz dostupnih informacija nije moguće utvrditi u kojoj se mjeri studija iz 2020. može koristiti za alternativnu trasu koju sada razmatra američki investitor.
Za financijsku ocjenu novog projekta potrebno je znati koji su dijelovi prethodne dokumentacije već plaćeni, tko raspolaže pravima njihova korištenja i koje će analize trebati ponovno izraditi.
Može li se raniji model financiranja primijeniti na projekt AAFS-a?
WBIF-ova evidencija odnosi se na raniji projektni model, u kojem je EBRD naveden kao vodeća međunarodna financijska institucija.
Promjena investitora, trase i projektne dokumentacije otvara pitanje vrijede li ranije financijske pretpostavke. Iz dostupnih podataka nije moguće zaključiti da je kreditna stavka EBRD-a od 66,27 milijuna eura raspoloživa AAFS-u.
Nije poznato ni hoće li američka kompanija financirati plinovod preko istih institucija ili će koristiti drukčiji model financiranja.
Financa.ba već je pisala o financiranju Južne interkonekcije i investicijskim planovima AAFS-a. Ranije najave uključivale su mogućnost sudjelovanja banaka, investicijskih fondova i američkih financijskih institucija.
U međuvremenu nisu javno predstavljeni konačni izvori financiranja plinovoda ni ugovorene obveze potencijalnih kreditora.
Tko plaća novu studiju i zašto AAFS ne koristi dokumentaciju BH-Gasa?
Bekan je krajem listopada izjavio da novi projekt i studija izvodljivosti stoje približno deset milijuna dolara. Nije objavljen ugovor s izrađivačem studije niti je poznato ime angažirane međunarodne kompanije.
Zasad nije javno razjašnjeno snosi li AAFS cjelokupan trošak pripreme dokumentacije i hoće li taj iznos kasnije biti uključen u ukupnu investiciju.
Dodatnu nepoznanicu predstavlja ranija dokumentacija BH-Gasa.
Prema Bekanovim tvrdnjama, AAFS nije dobio suglasnost za korištenje dokumentacije izrađene uz financijsku potporu Europske unije. Zbog toga je, kako navodi, kompanija odlučila pripremiti novi projekt.
Međutim, financiranje dokumentacije europskim sredstvima samo po sebi ne dokazuje tko raspolaže pravima njezina korištenja. To ovisi o ugovorima i uvjetima pod kojima je dokumentacija izrađena.
Nema javno dostupne službene odluke na temelju koje bi se moglo potvrditi da je Europska unija formalno zabranila ustupanje dokumentacije AAFS-u. Nije poznato ni koji se dijelovi prethodnih analiza mogu koristiti pri izradi alternativne trase.
Financijsko pitanje pritom nije koliko je dosadašnji projekt ukupno vrijedio, nego koji je dio njegove pripreme već plaćen i može li se iskoristiti. Bez tog podatka nije moguće procijeniti predstavlja li nova studija opravdan dodatni trošak ili ponavljanje poslova koji su već financirani.
Ugovor s AAFS-om i dalje otvara financijska i regulatorna pitanja
Krajem listopada Bekan je izjavio da su preostala pitanja koja treba uskladiti prije potpisivanja ugovora s federalnim vlastima.
U javnim istupima spominjao je investicijski okvir od približno dvije milijarde eura. Taj iznos ne treba poistovjećivati s cijenom samog plinovoda.
Prema objavi o pismu namjere AAFS-a iz siječnja 2026., planovi kompanije obuhvaćali su i plinske elektrane te modernizaciju međunarodnih zračnih luka u Sarajevu i Mostaru. Prihvaćanje informacije o pismu namjere tada nije predstavljalo dodjelu koncesije niti preuzimanje financijskih obveza.
Predstavnici AAFS-a također su najavljivali model financiranja bez državnih jamstava. No bez objavljenog ugovora nije moguće utvrditi postoje li druge dugoročne obveze za javni sektor, uključujući eventualne naknade ili obveze povezane s korištenjem infrastrukture.
Financa.ba ranije je izvijestila o upozorenjima Europske unije povezanima s izborom investitora za Južnu interkonekciju.
Promjena trase ne rješava pitanje budućeg upravljanja plinovodom i uvjeta pristupa njegovim kapacitetima. Ta će se pitanja morati razmotriti neovisno o tome hoće li AAFS pronaći pravac koji izbjegava pojedine imovinskopravne prepreke.
Kada bi Južna interkonekcija mogla biti izgrađena?
Bekan je u rujnu govorio o mogućem početku gradnje tijekom 2027. godine i procijenio trajanje radova na 12 do 24 mjeseca.
Početkom studenoga studija izvodljivosti još se izrađuje, a Vlada FBiH tek treba razmotriti alternativno projektno rješenje. Novi službeni rok početka gradnje nije objavljen.
Početak opskrbe ovisit će i o hrvatskoj plinskoj infrastrukturi. Južna interkonekcija trebala bi omogućiti povezivanje s hrvatskom mrežom i pristup drugim izvorima plina, uključujući ukapljeni prirodni plin koji se doprema preko LNG terminala na Krku.
Prema Vijeću Europske unije, zabrana uvoza ruskog plina plinovodima prema postojećim dugoročnim ugovorima počinje 30. rujna 2027., uz mogućnost pomicanja na 1. studenoga 2027. ako nisu ispunjeni propisani uvjeti skladištenja.
Ta se uredba ne primjenjuje automatski na Bosnu i Hercegovinu, koja nije članica EU-a. Ipak, promjene na europskom tržištu mogu utjecati na buduće uvjete nabave i tranzita plina.
Nova studija trebala bi pokazati koliko će se alternativna trasa razlikovati od ranije planirane. Za financijsku ocjenu projekta bit će potrebno utvrditi može li se koristiti postojeća dokumentacija i hoće li promjena investitora zahtijevati novi model financiranja.
Autor: Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
