Njemačka svake godine gubi između 27 i 90 milijardi eura zbog posljedica pretilosti. Stručnjaci upozoravaju da će troškovi nastaviti rasti ako se nešto hitno ne poduzme.
Gotovo polovica odraslih građana ima prekomjernu težinu. Prehrambene navike obilježene visokom konzumacijom šećera i niskim unosom povrća smatraju se ključnim uzrokom pa se sve češće raspravlja o uvođenju takozvanog “poreza na šećer”, od kojeg bi bila oslobođena zdrava hrana, piše Bloomberg.
S obzirom na to da u Njemačkoj obavezno zdravstveno osiguranje znači da javnost dijeli troškove zdravstvene zaštite. Skupe posljedice pretilosti nisu samo problem pojedinaca i njihovih obitelji, nego cijelog društva i sustava koji je i bez toga pod velikim financijskim pritiskom.
Zdravstveni sustav ne plaća lijekove koji pospješuju mršavljenje
Osiguranje ne pokriva lijekove za mršavljenje poput Ozempica i Wegovyja, dok su kirurški zahvati dostupni samo u rijetkim slučajevima. Stoga se u toj zemlji otvorila rasprava o tome koliko država treba intervenirati u regulaciju prehrambene industrije, a koliku odgovornost ipak treba prepustiti pojedincima.
Stavovi političkih aktera se razlikuju. Zeleni i Ljevica zagovaraju porez na šećer za proizvođače bezalkoholnih pića i smanjenje poreznog opterećenja na zdravu hranu. Konzervativci inzistiraju na tržišnim mehanizmima, tvrdeći da će osviješteni potrošači sami prisiliti industriju na promjene. Industrijske udruge, poput udruženja prehrambene i šećerne industrije, dijele taj stav te se protive svakoj regulaciji i inzistiraju na slobodi izbora građana.
Kancelar Friedrich Merz obećao je pokrenuti „temeljnu reformu“ sustava socijalnog osiguranja ove godine. Plan koji je vladajuća koalicija objavila u proljeće uopće nije spomenuo nezdravu prehranu, već je samo pozvao potrošače da „sami donose odluke“.
Njemačka dugo zauzima pasivni pristup u reguliranju industrija povezanih sa zdravstvenim rizicima, poput duhana i alkohola. Christina Stumpp, članica parlamentarnog odbora za hranu i poljoprivredu u vladajućoj stranci, objasnila je kako se ovo razmišljanje proteže i na hranu. “Mislim da tržišna konkurencija regulira mnogo toga” – poručila je.
Kritičari ističu da industrija ima snažan utjecaj na stranke. Podsjećajući da je, primjerice, McCafé bio među sponzorima konvencije njemačke stranke CDU.
Zelena stranka poziva na reformu PDV-a. Njemačka trenutačno ima sustav po kojemu se hrana oporezuje sa 7 do 19 posto. Ovisno o tome spada li proizvod u kategoriju neophodnih za život. Ipak, takav je model i ranije kritiziran zbog nedosljednosti poput toga da hrana za kućne ljubimce spada u kategoriju s nižim porezom, a hrana za bebe ne.
Kako se svijet bori s nezdravom prehranom
Ideja da se ukine porez na dodanu vrijednost na zdravu hranu dočekano je s 91 posto odobravanja javnosti. Dok predloženi porez na šećer za proizvođače bezalkoholnih pića podržava 79 posto Nijemaca.
Primjeri drugih zemalja sugeriraju da bi to mogao biti korak u dobrom smjeru. Ujedinjeno Kraljevstvo je uvođenjem poreza na šećer potaknulo proizvođače da smanje udio šećera u pićima za gotovo trećinu. Dok je Čile ograničio oglašavanje nezdrave hrane i uveo jasno označavanje proizvoda, što je prema istraživanjima dovelo do znatnog pada potrošnje. U Njemačkoj je, nasuprot tome, dobrovoljna kampanja industrije donijela smanjenje šećera za samo 2 posto.
“Prehrambene tvrtke nisu agencije za socijalne usluge, nisu agencije za javno zdravstvo. To su kompanije s dioničarima kojima moraju ugoditi” – rekla je Marion Nestle, profesorica emerita nutricionizma na Sveučilištu u New Yorku. Zbog toga kompanije samoinicijativno neće potaknuti promjene u recepturi koje bi im mogle povećati troškove. Na to ih moraju prisliti zemlje ili sami kupci.
Osim ušteda koje bi moglo donijeti zdravstvenom sustavu, smanjivanje šećera u hrani i piću ima još jednu pozitivnu posljedicu. Izvješće OECD-a pokazuje da bi smanjenje kalorijskog sadržaja nezdrave hrane za 20 posto moglo povećati zaposlenost i produktivnost ekvivalentnu 29.000 novih radnih mjesta s punim radnim vremenom godišnje.
“Uvođenje ovih promjena ne košta puno, ali zahtijeva političku hrabrost – a to već godinama nedostaje.” – Poručila je Barbara Bitzer iz Njemačkog društva za dijabetes.
