Realne plaće u Europi još uvijek nisu dosegnule razinu prije velike inflacijske krize, iako je rast cijena posljednjih mjeseci znatno usporio. Najnovija analiza Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), o kojoj piše i Euronews, pokazuje da posljedice krize troškova života i dalje osjećaju milijuni zaposlenih diljem kontinenta.
Između početka 2021. i početka 2026. godine realne su plaće u eurozoni kumulativno pale 1,8 posto. U devet od 27 analiziranih europskih zemalja kupovna moć zaposlenih danas je niža nego prije pet godina.
Najveći pad zabilježila je Italija, gdje su realne plaće niže 6,1 posto, dok je u Švicarskoj pad iznosio 0,7 posto. Pad je zabilježen i u Irskoj, Finskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Danskoj, Švedskoj i Češkoj.
Belgija je jedina zemlja u kojoj su realne plaće ostale nepromijenjene, dok su Francuska i Estonija ostvarile tek simboličan rast od 0,1 posto.
Zašto plaće još zaostaju?
Prema riječima urednika OECD Employment Outlooka Andree Bassaninija, realne plaće još su u prvom tromjesečju ove godine osjećale posljedice snažnog rasta troškova života iz 2022. i 2023. godine.
Razlog nije samo inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre.... U mnogim europskim zemljama kolektivni ugovori obnavljaju se svakih nekoliko godina, pa povećanja plaća dolaze sa znatnim vremenskim odmakom. Zbog toga rast nominalnih plaća još nije u potpunosti nadoknadio gubitak kupovne moći.
Dodatni problem predstavlja usporavanje europskog gospodarstva. Kompanije su opreznije pri povećanju plaća, dok zaposlenici u uvjetima gospodarske neizvjesnosti imaju slabiju pregovaračku poziciju.
Italija je najveći gubitnik
Najizraženiji pad realnih plaća zabilježen je u Italiji.
Bivši glavni ekonomist Europske konfederacije sindikata Ronald Janssen smatra da su poslodavci godinama odgađali sklapanje novih kolektivnih ugovora, što je dodatno usporilo rast plaća.
Istodobno su slabiji gospodarski rast, strah od deindustrijalizacije, jača konkurencija iz Kine i američke carine dodatno oslabili pregovaračku moć sindikata u velikom dijelu Europe.
Rast plaća nije uvijek znak snažnijeg gospodarstva
Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje koje su ostvarile snažan rast realnih plaća.
Unutar Europske unije prednjači Mađarska s rastom od 29,8 posto, dok je Poljska druga s 16,5 posto. U eurozoni najveći rast bilježi Litva, gdje su realne plaće porasle 14,8 posto.
No ekonomisti upozoravaju da takvi rezultati ne znače nužno i snažniji rast produktivnosti.
Ekonomist ING-a Peter Virovacz smatra da je mađarski rezultat ponajprije posljedica manjka radne snage, državne politike plaća i oporavka nakon razdoblja vrlo visoke inflacije, a ne ubrzanog rasta produktivnosti gospodarstva.
Poseban slučaj predstavlja Turska. OECD bilježi realni rast neto plaća od čak 78,6 posto u posljednjih pet godina. Ipak, stručnjaci upozoravaju da taj podatak treba promatrati u širem kontekstu. Velik dio rasta predstavlja oporavak nakon valutne krize iz 2018. godine te snažnog povećanja minimalne plaće uoči izbora 2023., dok je inflacija i dalje među najvišima u Europi.
Kupovna moć vraća se sporije od inflacije
OECD-ova analiza pokazuje da inflacija ne prestaje onoga trenutka kada se rast cijena uspori. Njezine posljedice ostaju vidljive na platnim listama i godinama nakon najvećeg cjenovnog šoka.
Dok se europska gospodarstva postupno oporavljaju, ključno pitanje više nije koliko brzo rastu plaće, nego mogu li zaposlenicima vratiti kupovnu moć izgubljenu tijekom najveće krize troškova života u posljednjih nekoliko desetljeća.
