Grupno razmišljanje je fenomen koji se javlja kada grupa pojedinaca postigne konsenzus bez kritičkog obrazloženja ili procjene posljedica ili alternativa. Grupno razmišljanje temelji se na zajedničkoj želji da se ne naruši ravnoteža grupe ljudi.
Ta želja stvara dinamiku unutar grupe pri čemu se kreativnost i individualnost guše kako bi se izbjegao sukob.
Razumijevanje grupnog razmišljanja
U poslovnom okruženju grupno razmišljanje može uzrokovati da zaposlenici i nadređeni previde potencijalne probleme u potrazi za konsenzusnim načinom razmišljanja. Budući da se individualno kritičko mišljenje umanjuje ili se na njega gleda s neodobravanjem, zaposlenici se mogu samocenzurirati i ne predlagati alternative iz straha da ne poremete status quo.
Socijalni psiholog sa Sveučilišta Yale Irving Janis skovao je izraz grupno razmišljanje 1972. Janis je teoretizirao da skupine inteligentnih ljudi ponekad donose najgore moguće odluke na temelju nekoliko čimbenika. Na primjer, svi članovi grupe mogu imati sličnu pozadinu koja bi ih mogla izolirati od mišljenja vanjskih grupa, piše Investopedia.
Neke organizacije nemaju jasna pravila na temelju kojih donose odluke. Grupno razmišljanje se događa kada se ignoriraju logične alternative i donosi iracionalne odluke.
Grupno razmišljanje nije uvijek problematično. U najboljim slučajevima omogućuje grupi da donosi odluke, izvršava zadatke i završava projekte brzo i učinkovito. U najgorim slučajevima to dovodi do lošeg donošenja odluka i neučinkovitog rješavanja problema.
Karakteristike grupnog razmišljanja
Janis je identificirao sedam znakova, simptoma ili osobina grupnog razmišljanja, a svi oni dovode do pogrešnih zaključaka. Ukratko, grupa može imati iluziju nepobjedivosti i smatrati da ništa što grupa odluči učiniti ne može poći po zlu.
Sedam osobina grupnog razmišljanja, prema Janis, su:
- Iluzije jednoglasnosti među ključnim donositeljima odluka zbog kojih umanjuju vlastite sumnje koje imaju.
- Neupitna uvjerenja koja navode članove grupe da ignoriraju moguće posljedice djelovanja grupe.
- Racionalizacija mogućih znakova upozorenja koji bi trebali navesti članove grupe da preispitaju svoja uvjerenja.
- Stereotipi suprotnih stajališta navode članove grupe da odbace perspektive koje dovode u pitanje ili osporavaju ideje grupe.
- “Čuvari uma” ili članovi grupe koji sprječavaju kruženje zabrinjavajućih ili suprotnih stajališta među članovima grupe. Umjesto dijeljenja važnih informacija, oni mogu šutjeti ili spriječiti druge članove da ih dijele.
- Iluzije o neranjivosti navode članove grupe na neopravdano rizično ponašanje s pretjerano optimističnom nadom u uspjeh.
- Izravan pritisak može ušutkati članove grupe koji su skloni postavljanju nezgodnih pitanja ili prigovorima koji se mogu smatrati dokazom nelojalnosti.
Zajedno, ova ponašanja mogu natjerati članove grupe da budu pretjerano optimistični u pogledu svog uspjeha, ignorirajući sve moguće negativne ishode. Članovi su uvjereni da je njihov cilj ispravan i pravedan, pa ignoriraju sve moralne nedoumice odluka grupe. Tijelo grupe ima tendenciju ignorirati prijedloge bilo koga izvan grupe.
Svi neistomišljenici su pod pritiskom da dođu do konsenzusa. Nakon što se izvrši pritisak, članovi se cenzuriraju kako bi spriječili daljnje izbjegavanje. Nakon što se donesu odluke, grupa pretpostavlja da su one jednoglasne.
Neki članovi grupe mogu djelovati kao “čuvari uma”. Ovi “stražari” sprječavaju da svaki suprotni savjet dođe do vođa organizacije. Vremenska ograničenja mogu pogoršati sve ove probleme, a sve odluke koje treba donijeti brzo možda neće proći dubinsku analizu.
Što uzrokuje grupno razmišljanje
Janis je također identificirao određene čimbenike koji mogu doprinijeti ili pogoršati probleme povezane s grupnim razmišljanjem. Jedan od ključnih čimbenika je grupni identitet. Kada postoji snažan osjećaj zajedničkog identiteta, članovi grupe mogu dati veću vrijednost perspektivama unutar grupe i zanemariti te perspektive izvan grupe. Utjecaji vodstva također mogu biti čimbenik. Veća je vjerojatnost da će članovi ignorirati vlastite nedoumice ako grupa ima moćnog ili karizmatičnog vođu.
Razine informacija i stres također mogu pridonijeti grupnom razmišljanju, uzrokujući da se članovi grupe ponašaju iracionalno. Ako članovima grupe nedostaju informacije ili smatraju da su drugi članovi bolje informirani, vjerojatnije je da će se prepustiti drugima u donošenju grupnih odluka. Situacije visokog stresa također mogu pridonijeti lošim odlukama, smanjujući mogućnosti za pažljivu raspravu.
Ovi problemi mogu biti pogoršani vanjskim čimbenicima, kao što je percepcija vanjske prijetnje grupi ili izolacija od vanjskih izvora informacija. Članovi grupe možda neće moći donositi racionalne odluke kada vjeruju da su pod hitnim pritiskom da poduzmu hitnu akciju.
Grupno razmišljanje može biti pojačano jakim vođom ili jakim osjećajem pritiska da se donese hitna odluka.
Zašto je grupno razmišljanje opasno?
Grupno razmišljanje može uzrokovati da ljudi ignoriraju ili odbace važne informacije, što u konačnici dovodi do loših odluka i pogrešaka u vodstvu. Te pogreške ponekad mogu rezultirati katastrofom ili neetičkim ponašanjem, jer ključni donositelji odluka nisu svjesni potencijalnih rizika, a suprotna stajališta su ušutkana.
Grupno razmišljanje posebno je opasno u političkim situacijama u kojima se odluke donose kroz kolektivno razmatranje, a niti jedan član grupe nema dovoljno znanja da donese informiranu odluku. Članovi grupe mogu osjećati pritisak da se prilagode konsenzusu ili pritisak na druge članove da se prilagode. To može dovesti do lažne percepcije da je grupa jednoglasna, stvarajući još veći pritisak na članove grupe da sakriju svoje sumnje.
Kako izbjeći grupno razmišljanje
Čak iu visoko kohezivnim grupama, postoje koraci koji se mogu poduzeti kako bi se smanjio utjecaj grupnog razmišljanja na kolektivno donošenje odluka. Grupno razmišljanje proizlazi iz prirodnog pritiska za konformizmom, pa se problem može ublažiti dodjeljivanjem jednog člana da djeluje kao “đavolji odvjetnik”, namjerno iznoseći sve moguće prigovore. Budući da je ovo dodijeljena uloga, đavolji odvjetnik ne treba brinuti zbog percepcije da se suprotstavlja skupini.
Članovi grupe mogu izbjegavati govoriti kako bi izbjegli suprostavljanje vodstvu grupe. Kako bi izbjegli taj problem, vođe bi se trebale povući iz ranih rasprava kako bi omogućile nižerangiranim članovima da prvi iznesu svoje stavove. Nakon rasprave, voditelji bi trebali razmisliti o održavanju rasprave “druge prilike” za sve prigovore koji nisu prije izneseni.
Primjer grupnog razmišljanja
Nakon što je space shuttle Challenger eksplodirao 73 sekunde nakon polijetanja ujutro 28. siječnja 1986., istražitelji su otkrili da je niz pogrešnih odluka doveo do smrti sedam astronauta. Dan prije lansiranja, inženjeri iz Morton Thiokol, tvrtke koja je napravila raketne pojačivače na čvrsto gorivo, upozorili su voditelje letova u NASA-i da će brtve O-prstena na raketama pospješiti na niskim temperaturama predviđenim za to jutro. O-prstenovi nisu dizajnirani za ništa ispod 53 stupnja Fahrenheita.
Osoblje NASA-e nadjačalo je znanstvene činjenice koje su predstavili inženjeri koji su bili stručnjaci u svojim područjima i postali su žrtve grupnog razmišljanja. Kada su ocjenjivači spremnosti za let dobili zeleno svjetlo za lansiranje od NASA-inih menadžera niže razine, prigovori Mortona Thiokola nisu spomenuti. Šatl je krenuo prema planu, ali rezultat je bio katastrofalan.
Ostali događaji koji mogu biti mogući neuspjesi grupnog razmišljanja uključuju invaziju u Zaljevu svinja, Watergate i eskalaciju Vijetnamskog rata.
Zašto je grupno razmišljanje često loše?
Grupno razmišljanje uzrokuje da ljudi ignoriraju ili ušutkaju suprotna stajališta, stvarajući iluziju da se članovi grupe slažu. Zbog toga mogu zanemariti potencijalne opasnosti ili preuzeti pretjerane rizike. U vojnim ili političkim situacijama grupno razmišljanje ponekad može rezultirati katastrofama ili neetičkim postupcima jer postoji veliki pritisak da se složi s konsenzusom grupe.
Koji su simptomi grupnog razmišljanja?
Irving Janis identificirao je znakove koji su usko povezani s grupnim mišljenjem: iluzije jednoglasnosti, neupitna uvjerenja, racionalizacija, stereotipi, “čuvari uma”, iluzije neranjivosti i izravan pritisak na suprotna stajališta. Svaki od ovih znakova navodi članove grupe da ignoriraju različita stajališta i sakriju vlastite sumnje. Ovo nameće iluziju da su odluke grupe superiornije od prosudbi pojedinca i da su svi suprotni stavovi u suprotnosti s interesima grupe.
Pod kojim uvjetima je najvjerojatnije da će se grupno razmišljanje pojaviti?
Grupno razmišljanje najvjerojatnije će se pojaviti u visoko kohezivnim grupama s jakim osjećajem zajedničkog identiteta, gdje postoji snažan pritisak da se donese ispravna odluka. Ovaj pritisak može navesti neke članove grupe da uskrate ključne informacije, kako bi izbjegli potkopavanje osjećaja grupnog dogovora. Snažan ili karizmatičan vođa također značajno pridonosi grupnom razmišljanju jer će članovi biti pod pritiskom da se slože s odlukama vođe.
Zaključak
Grupno razmišljanje se događa kada se ljudi slažu oko iste ideje uz malo kritičkog razmišljanja ili protivljenja unutar redova. Dok grupno razmišljanje može signalizirati solidarnost i može pokazati poštovanje ili poštovanje prema višim vođama, ono također zatvara glasove protivljenja i alternativna mišljenja. To znači da se pogrešne ideje ili loše strategije mogu pojačati i na kraju provesti. Grupno razmišljanje stoga može dovesti do suboptimalnih ili čak katastrofalnih ishoda.
