Europski sud pravde poslao je važnu poruku bankarskom sektoru: američke sankcije ne mogu automatski određivati tko ima pravo na osnovne bankarske usluge unutar Europske unije.
Presuda donesena u slučaju slovenske banke Nova Kreditna Banka Maribor (NKBM), danas dijela OTP Grupe, otvara pitanje granica između regulatorne opreznosti banaka i prava građana na pristup financijskom sustavu.
Iako se na prvi pogled radi o pojedinačnom slučaju, odluka bi mogla imati posljedice za cijeli europski bankarski sektor.
Što je odlučio Sud Europske unije
Slučaj datira iz 2022. godine kada je slovenska banka odbila otvoriti osnovni bankovni račun osobi identificiranoj inicijalima LH.
Razlog nije bila presuda za kazneno djelo niti sankcije Europske unije, Ujedinjenih naroda ili Slovenije.
Problem je bio u tome što se ime klijenta nalazilo na popisu američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC), institucije koja provodi američke gospodarske i trgovinske sankcije.
Sud Europske unije sada je jasno poručio da to samo po sebi nije dovoljan razlog za odbijanje klijenta.
Drugim riječima, europske banke ne mogu automatski uskratiti osnovne financijske usluge samo zato što se osoba nalazi na sankcijskom popisu treće države.
Gdje završava oprez, a počinje diskriminacija
Banke imaju zakonsku obvezu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.
Zbog toga svakodnevno procjenjuju rizike povezane s klijentima, transakcijama i poslovnim odnosima.
Sud je potvrdio da se prisutnost osobe na OFAC-ovoj listi može uzeti u obzir tijekom procjene rizika.
Međutim, naglasio je da takva informacija ne može biti jedini kriterij za odbijanje poslovnog odnosa.
Presuda zapravo uspostavlja važnu ravnotežu između sigurnosti financijskog sustava i zaštite temeljnih prava građana.
To je posebno važno u vremenu kada sankcijski režimi postaju sve češći alat međunarodne politike.
Zašto je presuda važna za europske banke
Posljednjih godina banke su pod snažnim pritiskom regulatora.
Kazne za propuste u području sprječavanja pranja novca dosežu milijarde eura, zbog čega mnoge financijske institucije primjenjuju izrazito konzervativan pristup.
Takva praksa često dovodi do fenomena poznatog kao “de-risking”.
Riječ je o situaciji u kojoj banke izbjegavaju pojedine klijente ili sektore ne zato što postoje dokazi o nezakonitim aktivnostima, nego zato što žele izbjeći regulatorne rizike.
Odluka Suda EU sugerira da pretjerana opreznost ne smije zamijeniti individualnu procjenu svakog slučaja.
To bi moglo natjerati dio banaka da preispita postojeće procedure vezane uz sankcijske liste izvan Europske unije.
Šira poruka Bruxellesa
Presuda nosi i geopolitičku dimenziju.
Europska unija posljednjih godina sve češće naglašava svoju regulatornu autonomiju u odnosu na druge globalne sile.
To se vidi u području tehnologije, zaštite podataka, tržišnog natjecanja, ali i financijskog sektora.
Sud je ovom odlukom potvrdio da američke sankcije nisu automatski dio europskog pravnog poretka.
Ako Europska unija, Ujedinjeni narodi ili nacionalne vlasti nisu uvele sankcije određenoj osobi, banke moraju provesti vlastitu procjenu rizika prije donošenja odluke.
Time se dodatno naglašava razlika između američkih i europskih regulatornih okvira.
Što to znači za klijente
Za građane i poduzetnike presuda donosi veću pravnu sigurnost.
Osobe koje nisu pod sankcijama Europske unije i protiv kojih ne postoje pravomoćne presude ne bi smjele automatski ostati bez pristupa osnovnim bankarskim uslugama zbog odluka stranih država.
To ne znači da će banke zanemariti informacije o međunarodnim sankcijama.
Naprotiv.
OFAC i slični popisi i dalje će biti važan element procjene rizika, ali više neće moći predstavljati jedini razlog za odbijanje klijenta.
Financijski sektor dobio važan presedan
Ova presuda dolazi u trenutku kada sankcije postaju jedan od najvažnijih instrumenata međunarodne politike i globalnog financijskog sustava.
Zbog toga će njezin utjecaj vjerojatno biti puno širi od konkretnog slovenskog slučaja.
Europske banke sada dobivaju jasnu poruku da moraju razlikovati regulatornu opreznost od automatskog isključivanja klijenata.
Za financijski sektor to znači dodatnu odgovornost u procjeni rizika.
Za građane i tvrtke znači snažniju zaštitu prava na pristup osnovnim financijskim uslugama unutar Europske unije.
