Kandidatura Kevina Warsha za predsjednika Fed-a otvara pitanje koje nadilazi klasične rasprave o kamatnim stopamaKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji...: može li tehnologija postati ključni input monetarne politike?
Kako navodi CNBC, Warsh ne dolazi samo iz svijeta centralnog bankarstva, već i iz dubokih veza sa Silicijskom dolinom. Njegova mreža uključuje ljude poput Alex Karp, Peter Thiel i Marc Andreessen što ga čini najtehnološki povezanijim kandidatom u povijesti Feda.
AI kao temelj ekonomskog optimizma
Warshova ključna teza je jednostavna, ali disruptivna: monetarna politika ne smije čekati da se produktivnost vidi u podacima — mora je anticipirati.
Kako je izjavio 2025.:
„Sve što tehnologija dotakne postaje jeftinije.“
U njegovoj viziji, umjetna inteligencija neće biti samo alat, već autonomni agent koji optimizira svakodnevne odluke — od putovanja do logistike. Takav skok produktivnosti, smatra, može omogućiti brži rast bez inflacijskih pritisaka.
Drugim riječima, ako centralna banka čeka potvrdu u statistici, već je zakasnila.
Investitor koji razmišlja kao centralni bankar
Za razliku od većine svojih prethodnika, Warsh je aktivno sudjelovao u investicijama u rizične i disruptivne sektore — od kriptovaluta do umjetne inteligencije. Kroz suradnju s investitorima poput Stanley Druckenmiller, razvio je pristup temeljen na donošenju odluka pod neizvjesnošću.
Sam to opisuje vrlo direktno:
„Morate napraviti okladu.“
Tu filozofiju uspoređuje s odlukom Alan Greenspan iz 90-ih da ne podigne kamatne stope na početku internetske revolucije — potez koji je omogućio eksplozivan rast američke ekonomije.
Sukob s postojećim pristupom Feda
Warsh je jedan od najglasnijih kritičara aktualnog predsjednika Feda Jerome Powell. Njegova kritika ide dalje od standardnih neslaganja — on dovodi u pitanje samu filozofiju vođenja monetarne politike.
U autorskom tekstu napisao je:
„InflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... je izbor, a rezultati Feda pod vodstvom Jeromea Powella niz su loših odluka.“
Posebno je bio kritičan prema narativu da je inflacija nakon pandemije „prolazna“, što se kasnije pokazalo pogrešnim. Također upozorava na preveliku bilancu Feda (oko 6,7 bilijuna dolara), tvrdeći da je višak likvidnosti umjetno napuhao tržišta i potaknuo fiskalnu neodgovornost.
Ključno pitanje: treba li Fed vjerovati AI-u?
Najveća kontroverza Warshova pristupa leži u njegovom uvjerenju da Fed treba već sada ugraditi očekivane koristi umjetne inteligencije u monetarnu politiku — konkretno kroz niže kamatne stope.
No, unutar samog sustava postoje snažni otpori. Predsjednica Beth Hammack upozorava:
„Nije mi jasno kako će se sve to na kraju odvagnuti… prerano je reći što to znači.“
Skeptici ističu da AI u početnoj fazi povećava troškove — kroz ulaganja u infrastrukturu i energiju — što može dodatno potaknuti inflaciju prije nego što donese produktivnost.
Rizici: tržišta, nejednakost i regulacija
Warshova bliska povezanost s tehnološkim elitama otvara i pitanje potencijalnog sukoba interesa. Iako je najavio povlačenje iz dijela investicija, ostaje činjenica da bi njegove odluke mogle imati direktan utjecaj na industrije u kojima je ranije sudjelovao.
Istovremeno, njegov snažan pro-tržišni stav i skepsa prema regulaciji posebno dolaze do izražaja u kontekstu umjetne inteligencije. Tehnološki sektor zagovara minimalnu regulaciju kako bi SAD zadržao globalnu prednost — ali kritičari upozoravaju na posljedice za tržište rada, posebno za visokoobrazovane profesije.
Prekid kontinuiteta u Fedu?
Povijesno gledano, tranzicije između predsjednika Feda — od Ben Bernanke do Janet Yellen — bile su obilježene kontinuitetom.
Warsh bi mogao biti iznimka.
Njegov pristup kombinira investicijsko razmišljanje, tehnološki optimizam i spremnost na rizične odluke — što bi moglo označiti najznačajniji zaokret u monetarnoj politici u posljednjih 30 godina.
Fed na raskrižju
Ako bude potvrđen, Kevin Warsh neće biti samo najbogatiji predsjednik Feda u povijesti — već i prvi koji monetarnu politiku promatra kroz prizmu Silicijske doline.
Njegova temeljna poruka je jasna:
ekonomija budućnosti ne može se voditi alatima prošlosti.
Pitanje je hoće li tržišta i društvo biti spremni na takav eksperiment.
