Europska unija pokrenula je prvi zajednički sporazum kojim želi ubrzati ulaganja u skladištenje električne energije. U njemu sudjeluju 22 države članice, energetske kompanije, industrija i financijske institucije s jednim ciljem – ukloniti prepreku koja sve više ograničava razvoj obnovljivih izvora.
Europska unija ovim potezom jasno poručuje: bez skladištenja energije nema stabilnijih cijena električne energije ni konkurentnije europske industrije.
Europa proizvodi više energije nego što može pohraniti
Solarne i vjetroelektrane proizvode električnu energiju kada vremenski uvjeti to dopuštaju, a ne kada je potražnja najveća. Bez dovoljno skladišta višak energije ostaje neiskorišten, dok u razdobljima velike potrošnje cijene ponovno rastu.
Zato skladištenje energije postaje jednako važno kao i sama proizvodnja. Europski povjerenik za energetiku Dan Jørgensen nazvao ga je “nedostajućom karikom energetske tranzicije”.
Cilj je gotovo učetverostručiti kapacitete
Europska unija danas raspolaže s oko 55 GW kapaciteta za skladištenje energije. Do 2030. bit će potrebno gotovo 200 GW.
Novi sporazum trebao bi u kratkom roku osigurati dodatnih 30 do 35 GW, što predstavlja prvi veliki korak prema zatvaranju tog investicijskog jaza.
Najveći izazov nije tehnologija nego novac
Tehnologija postoji, ali ulaganja još uvijek zaostaju.
Veliki baterijski sustavi zahtijevaju milijarde eura, a povrat investicije traje godinama. Zato će države uklanjati regulatorne prepreke, dok će Europska investicijska banka i nacionalne razvojne banke razvijati financijske instrumente kojima žele privući privatni kapital.
Bez toga tempo izgradnje teško može pratiti rast obnovljivih izvora energije.
Industrija bi mogla biti najveći dobitnik
Stabilniji elektroenergetski sustav znači manje oscilacije cijena i veću sigurnost opskrbe.
To je posebno važno za energetski intenzivne sektore poput proizvodnje čelika, cementa i kemijske industrije, koji posljednjih godina trpe najveći pritisak visokih cijena električne energije.
Za kompanije to znači predvidivije troškove i sigurnije planiranje novih investicija.
Ambiciozan plan, ali bez obveznih rokova
Najveća slabost sporazuma jest njegova dobrovoljna priroda. Komisija nije predvidjela sankcije za one koji ne ispune preuzete obveze, računajući da će tržišni poticaji biti dovoljno snažni da privuku investitore.
Istodobno, planiranih 35 GW novih kapaciteta pokriva tek dio potreba. Do kraja desetljeća Europa će morati ulagati znatno brže nego dosad.
Nova strategija za europsku konkurentnost
Ovaj sporazum pokazuje da Bruxelles mijenja pristup energetskoj politici. Umjesto novih propisa, pokušava povezati vlade, industriju i financijski sektor kako bi zajednički ubrzali ulaganja.
Ako model uspije, mogao bi se proširiti i na druga područja, uključujući biometan, energetsku učinkovitost i podatkovne centre.
Najvažnija poruka ipak je šira od same energetike. Europa je priznala da proizvodnja obnovljive energije više nije najveći izazov. Ključno pitanje postaje kako tu energiju sačuvati i iskoristiti u pravom trenutku. Upravo će odgovor na to pitanje uvelike odrediti buduću konkurentnost europskog gospodarstva.
