Od 1. listopada izvoz čelika u EU dobiva novi uvjet. Uvoznici će morati dokazati ne samo iz koje zemlje proizvod dolazi nego i gdje je čelik od kojeg je napravljen izvorno rastaljen i izliven.
Za kompanije iz Bosne i Hercegovine to nije još jedna tehnička promjena u carinskoj proceduri. EU počinje pratiti čelik unatrag kroz dobavni lanac – sve do taline iz koje je nastao.
A to mijenja ono što bh. kompanija mora znati o vlastitom proizvodu.
Gdje je čelik nastao? Može li se pratiti broj taline? Postoji li odgovarajući certifikat? I, zbog CBAM-a, koliko je emisija nastalo tijekom proizvodnje?
Na europskom tržištu čelik više nema samo cijenu i kvalitetu. Dobiva dokazivu povijest.
EU želi znati gdje je čelik stvarno nastao
Novi režim zaštite europskog tržišta čelika već je smanjio ukupnu godišnju bescarinsku kvotu na oko 18,3 milijuna tona. Na uvoz iznad odgovarajućih kvota primjenjuje se carina od 50 posto.
Od 1. listopada dolazi drugi dio sustava.
U carinskoj deklaraciji morat će biti navedena zemlja melt and pour – mjesto gdje je čelik prvotno proizveden u tekućem stanju i izliven u prvi čvrsti oblik.
To nije nužno zemlja iz koje gotov proizvod stiže u EU.
Čelik može biti proizveden u jednoj zemlji, prerađen u drugoj, ugrađen u proizvod u trećoj i tek zatim izvezen u Uniju.
Bruxelles sada želi vidjeti početak tog lanca.
Primarni dokaz bit će Mill Test Certificate, odnosno tvornički certifikat koji sadrži zemlju melt and pour i jedinstveni broj taline. Do listopada 2027. u određenim slučajevima moći će se koristiti i druga dokumentacija, ali nakon toga samo kao dopuna tom certifikatu.
Europska komisija novi zahtjev za dokazivanje podrijetla čelika izravno povezuje s većom transparentnošću i sprečavanjem zaobilaženja zaštitnih mjera preko trećih zemalja.
Za EU više nije dovoljno znati posljednju adresu čelika. Želi znati gdje je nastao.
To nije problem samo za čeličane
Upravo tu nova pravila postaju važna i kompanijama koje same ne proizvode sirovi čelik.
Bh. proizvođač može kupiti čelik od dobavljača iz druge države, preraditi ga u BiH i zatim proizvod prodati kupcu u EU.
Ako roba ulazi u obuhvat novog režima, činjenica da je završna obrada obavljena u BiH ne mora biti dovoljna.
Europskom uvozniku treba informacija o početku lanca.
Bh. kompanija zato mora moći tražiti podatak od svog dobavljača, dobavljač od proizvođača, a dokumentacija mora pratiti materijal kroz daljnju preradu.
Sljedivost tako prestaje biti posao samo carine. Postaje posao nabave, proizvodnje, logistike i prodaje.
Kompanija koja podatke počne tražiti tek kada roba stigne na granicu već može kasniti.
BiH ulazi u nova pravila s oslabljenom proizvodnjom
Vrijeme u kojem EU uvodi strožu kontrolu posebno je osjetljivo za BiH.
Integralna proizvodnja čelika u Zenici zaustavljena je u travnju, a Nova Željezara Zenica u kolovozu je ušla u stečajni postupak. Sada se priprema i paket mjera za približno 1.100 radnika koji su ostali bez posla.
To nije posljedica novih europskih pravila i te dvije stvari ne treba povezivati uzročno.
Ali zajedno pokazuju nezgodan trenutak za domaću industriju. BiH u stroži europski trgovinski režim ulazi upravo dok je njezina proizvodna baza čelika znatno oslabljena.
Još 2024. tadašnji ArcelorMittal Zenica ostvario je 290,5 milijuna KM izvoznih prihoda, što je prema analizi MMF-a predstavljalo približno 75 posto ukupnog izvoza željeza i čelika iz BiH.
Za domaće prerađivače zato postaje još važnije pitanje dobavljačkog lanca.
Što je više čelika nabavljeno izvan BiH, važnije je može li kompanija od dobavljača dobiti dokumentaciju koju će njezin kupac u EU poslije trebati.
Za BiH počinje dvostruka sljedivost čelika
Podrijetlo nije jedina informacija koju Europa želi.
CBAM od kompanija traži podatke o emisijama ugrađenima u određene proizvode, među kojima su željezo i čelik, dok melt and pour uvodi drugi trag – mjesto na kojem je čelik nastao.
Jedan sustav pita kako je čelik proizveden. Drugi gdje je proizveden.
Za izvoz čelika u EU rezultat je dvostruka sljedivost.
To je posebno važno za BiH. MMF procjenjuje da je sadašnjim obuhvatom CBAM-a zahvaćeno oko 10,7 posto ukupnog izvoza zemlje, odnosno vrijednost ekvivalentna približno 3,2 posto BDP-a. Najveći dio te izloženosti čine upravo željezo i čelik te aluminij.
Nova pravila o podrijetlu istom lancu sada dodaju još jednu vrstu dokazivanja.
Kompanija zato više ne upravlja samo proizvodom. Sve više mora upravljati i podacima koji putuju s njim.
Zašto Europa toliko steže granicu
Iza novih pravila stoji mnogo veći problem.
Globalni kapaciteti proizvodnje čelika godinama rastu brže od potražnje. OECD procjenjuje da bi višak kapaciteta do 2028. mogao dosegnuti oko 745 milijuna tona.
Europa se istodobno suočava sa slabljenjem vlastite industrijske baze. EU je od 2007. izgubio približno 65 milijuna tona proizvodnih kapaciteta čelika i oko 100.000 radnih mjesta u sektoru.
Bruxelles zato pokušava zatvoriti dvije rupe odjednom.
Kvota kontrolira koliko čelika ulazi. Melt and pour otkriva odakle taj čelik stvarno dolazi.
Time postaje teže proizvesti čelik u jednoj zemlji, provesti ga kroz preradu ili trgovinu u drugoj i na europskom tržištu prikriti njegov stvarni proizvodni izvor.
Za bh. kompanije pitanje počinje kod dobavljača
To je možda najvažnija praktična posljedica novih pravila.
Kompanija koja izvozi proizvode obuhvaćene režimom prema EU trebala bi prije listopada znati može li za čelik koji koristi dobiti podatke o zemlji melt and pour, broju taline i odgovarajući tvornički certifikat.
Ako ne može, problem nije samo administrativan.
Kupac u EU nalazi se na drugoj strani regulatorne obveze. Ako od dobavljača iz BiH ne može dobiti potrebne informacije, imat će razlog tražiti onoga koji ih može osigurati.
Tu dokumentacija prestaje biti birokracija.
Postaje dio proizvoda koji se prodaje.
To je posebno važno za gospodarstvo snažno oslonjeno na europsko tržište. BiH je samo u 2025. u EU izvezla robe vrijedne 12,4 milijarde KM, dok su željezne ili čelične konstrukcije i njihovi dijelovi bili među pet najvrjednijih izvoznih proizvoda zemlje.
Europska regulatorna promjena zato se vrlo brzo može pretvoriti u poslovno pitanje domaćeg izvoznika.
Granica se pomiče prema tvornici
Nova pravila nisu samo još jedan dokument koji će od listopada tražiti europska carina.
Ona pomiču granicu duboko u dobavni lanac.
Za izvoz čelika u EU konkurentnost više ne počinje ponudom poslanom kupcu. Počinje ranije – izborom dobavljača, ugovorom, certifikatom, brojem taline i podacima o emisijama.
Zato kompanija iz BiH više ne mora znati samo od koga je kupila čelik. Mora moći dokazati gdje je nastao i kako je proizveden.
Dokumentacija dobavnog lanca time prestaje biti administrativni dodatak proizvodu.
Postaje dio njegove konkurentske vrijednosti.
