Rumunjska gubi 770 milijuna eura iz europskog plana oporavka jer političke stranke nisu uspjele na vrijeme dogovoriti reformu plaća u javnom sektoru. Reforma nije odbačena i trebala bi biti provedena do kraja godine. Samo će nekoliko mjeseci političkog kašnjenja imati vrlo konkretnu cijenu.
Rok je bio 31. kolovoza. Do tada je Rumunjska trebala usvojiti novi zakon o plaćama kako bi ispunila jedan od ključnih uvjeta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Dogovor nije postignut.
Predsjednik Nicușor Dan potvrdio je da su stranke bivše vladajuće koalicije prihvatile gubitak 770 milijuna eura povezanih s tim reformskim ciljem. Zakon bi ipak trebao biti donesen do kraja godine.
To rumunjski slučaj čini zanimljivijim od još jednog spora oko europskih fondova.
Reforma nije propala. Samo je zakasnila.
EU novac više nije samo pitanje apsorpcije
Godinama se uspjeh korištenja europskih fondova uglavnom promatrao kroz jedno pitanje: koliko je raspoloživog novca država uspjela povući?
Recovery and Resilience Facility, RRF, promijenio je tu logiku.
Novac iz fonda za oporavak nije vezan samo uz potrošnju. Država mora provesti unaprijed dogovorene reforme, investicije i ciljeve prije nego što dobije odgovarajuću isplatu.
Rumunjska sada pokazuje drugu stranu tog modela.
Njezin revidirani plan oporavka vrijedan je oko 20 milijardi eura, a vlada ga je posljednjih mjeseci prilagođavala stvarnom napretku projekata kako bi povećala izglede za korištenje raspoloživog novca.
Ali politički najteže reforme ne mogu se riješiti administrativnim prepakiranjem plana.
Među njima je reforma javnih plaća, ali i promjena načina upravljanja državnim kompanijama.
Problem nije samo koliko država plaća
Rumunjski sustav plaća u javnom sektoru godinama je opterećen razlikama između pojedinih kategorija zaposlenih, posebnim zakonima, dodacima i iznimkama.
Nova reforma trebala je sustav učiniti ujednačenijim i predvidljivijim.
Troškovi zaposlenih u javnom sektoru ove bi godine trebali dosegnuti oko 166 milijardi leja, odnosno 8,1 posto BDP-a.
No reforma nije zamišljena kao jednostavno rezanje plaća.
Prema modelu koji je zagovarala vlada, približno dvije trećine zaposlenih s vremenom bi dobilo veće plaće, dok bi se kod dijela bolje plaćenih kategorija primanja uglavnom zamrznula dok se razlike ne smanje.
Upravo tu tehničko pitanje postaje političko.
Predsjedništvo tvrdi da je zakon gotovo dovršen. Problem je ostala raspodjela raspoloživog novca između različitih skupina zaposlenih.
Rumunjska, dakle, ne gubi europski novac zato što ne zna kako reformirati sustav. Gubi ga jer politički sustav nije uspio dogovoriti tko će unutar tog sustava dobiti koliko.
Četiri godine odgađanja stigle su na naplatu
Reforma se odgađa još od 2022.
Rokovi su prolazili, političke okolnosti mijenjale se, a problem je ostajao.
Sve dok je postojalo dovoljno vremena, odgađanje je bilo politički relativno jeftino. Moglo se izbjeći sukob sa zaposlenima, sindikatima i interesnim skupinama, a odluka prebaciti za kasnije.
Sada tog prostora više nema.
Predsjednik Dan priznao je da tako složena reforma nije smjela godinama biti odgađana da bi na kraju bila pregovarana pod pritiskom krajnjeg roka.
Tu se nalazi važnija poruka od samog iznosa.
Odgađanje reforme rijetko izgleda skupo u trenutku kada se odluka odgađa. Cijena postaje vidljiva kada nestane mogućnost pomicanja još jednog roka.
Rumunjska sada zna kolika je ta cijena.
Zašto je 770 milijuna eura sada posebno skupo
Gubitak europskog novca dolazi u nezgodnom trenutku za rumunjske javne financije.
Zemlja pokušava smanjiti visok proračunski deficit i istodobno uvjeriti investitore i rejting agencije da može provesti fiskalnu konsolidaciju.
Fitch Rumunjsku drži na BBB-, najnižoj razini investicijskog rejtinga, uz negativne izglede.
Zato propuštenih 770 milijuna eura ima dvije cijene.
Prva je jednostavna: država ostaje bez novca koji je mogla dobiti.
Druga je manje vidljiva, ali dugoročno možda važnija. Neprovedena reforma šalje signal o sposobnosti političkog sustava da donese teške odluke upravo kada od njega tržišta očekuju kontrolu rashoda i stabilizaciju javnih financija.
To ne znači da će jedna propuštena tranša ugroziti rumunjski rejting. Ali u zemlji s malim prostorom između investicijskog i neinvesticijskog statusa vjerodostojnost reformi postaje ekonomska vrijednost sama po sebi.
Bruxelles je promijenio računicu reformi
Europski novac iz fonda za oporavak nije bezuvjetna alokacija. Europska komisija isplatu sredstava iz RRF-a veže uz ostvarenje unaprijed dogovorenih reformi, investicija i ciljeva.
To mijenja političku računicu.
Vlada može odgoditi nepopularnu reformu. Parlament može izbjegavati sukob sa sindikatima. Stranke mogu čekati povoljniji trenutak.
Ali rok za europski novac ne mora čekati njih.
U tome je važnost rumunjskog slučaja. Pokazuje vrlo konkretnu razliku između reforme koja postoji na papiru i one koja je doista provedena. Sličan problem vidljiv je i u BiH, gdje put od usvojenog zakona do stvarno provedene reforme često ostaje najteži dio posla.
U Rumunjskoj posljedica tog kašnjenja više nije politička apstrakcija. Zemlja ostaje bez 770 milijuna eura koje je mogla povući provedbom dogovorene reforme.
Najskuplja reforma može biti ona koja stigne prekasno
Rumunjska još ima milijarde eura u svom planu oporavka i jedan propušteni reformski cilj ne znači da će izgubiti sav preostali novac.
Ali slučaj s 770 milijuna eura pokazuje koliko se promijenila cijena političkog odgađanja.
Europski fondovi mogu financirati modernizaciju države, infrastrukturu i investicije. Ne mogu umjesto države donijeti političke odluke potrebne da bi se taj novac dobio.
Rumunjska je reformu javnih plaća odgađala godinama. Sada je tehnički gotovo spremna, politički i dalje potrebna i trebala bi biti donesena do kraja godine.
Samo što uz nju više neće stajati 770 milijuna eura.
