Honda želi do 2030. srezati troškove za oko 9,4 milijarde dolara. Od dijela svojih dobavljača traži smanjenja koja dosežu 30 posto.
Što kompanija treba napraviti kada otkrije da konkurent nije samo jeftiniji, nego ima drukčiju strukturu troškova?
Honda taj odgovor upravo traži. Kineski proizvođači više joj ne uzimaju samo tržišni udio. Njihova brzina, standardizacija, lanac dobave i niži troškovi počinju mijenjati način na koji jedan od najpoznatijih japanskih proizvođača razvija i proizvodi automobile.
Zato Hondin plan nije samo priča o rezanju troškova.
To je test može li tradicionalna kompanija postati jeftinija, a da pritom ne odreže upravo ono što je čini konkurentnom.
Honda više nema samo problem s cijenom
Prema internim dokumentima u koje je imao uvid Reuters, Honda želi do 2030. ostvariti uštede od 1,5 bilijuna jena, odnosno oko 9,4 milijarde dolara.
Dobavljačima su postavljeni pojedinačni ciljevi, a u nekim kategorijama ambicija je smanjiti troškove čak 30 posto. Honda ih istodobno potiče da preispitaju nabavu i više koriste kineske dobavljače i komponente.
Na prvi pogled odgovor je jednostavan.
Konkurent proizvodi jeftinije. Moramo proizvoditi jeftinije.
Problem je što cijena na kraju proizvodnog procesa nije nastala na kraju.
Ona je posljedica svega što se dogodilo prije nje: načina na koji je proizvod projektiran, broja dijelova, standardizacije, brzine razvoja, odnosa s dobavljačima, organizacije proizvodnje i odluke što kompanija radi sama, a što kupuje izvana.
Ako konkurent ima jeftiniji sustav, popust dobavljača neće nužno riješiti problem sustava.
Rezanje troškova nije isto što i stvaranje jeftinije kompanije
Honda je već javno pokazala da razumije razliku.
Kompanija želi više koristiti standardizirane komponente, povećati proizvodnu učinkovitost oko 20 posto te koristiti konkurentnije dobavljačke lance u Kini i Indiji.
Još je zanimljiviji njezin „Triple Half“ cilj: prepoloviti trošak razvoja, vrijeme razvoja i količinu potrebnog rada u odnosu na 2025.
To više nije pritisak na cijenu dobavljača.
To je promjena procesa koji trošak proizvodi.
U istom smjeru ide i suradnja Honde i Nissana na standardizaciji dijela elektronike i softvera za buduća vozila: više zajedničkih rješenja može značiti manje dupliciranog razvoja.
Najbolji trošak za rezanje možda nije onaj koji danas plaćate. Možda je to kompleksnost koju ste godinama ugrađivali u poslovanje.
Prije popusta provjerite zašto je konkurent jeftiniji
To je korisna razlika za gotovo svaku kompaniju.
Zamislimo proizvođača koji izgubi posao jer konkurent ponudi 20 posto nižu cijenu.
Najbrži odgovor je pritisnuti nabavu, smanjiti maržu, tražiti popust od dobavljača i zamrznuti dio troškova.
Možda će uspjeti.
Ali prvo treba postaviti drugo pitanje:
Kako konkurent uopće može prodavati 20 posto jeftinije?
Možda kupuje materijal povoljnije.
Ali možda ima upola manje varijanti proizvoda. Možda koristi standardni dio ondje gdje mi naručujemo posebno izrađeni. Možda ima kraći razvojni ciklus, jednostavniju organizaciju, manje odobrenja, veću seriju ili tehnologiju koja uklanja dio rada.
Tada problem nije previsok račun dobavljača.
Problem je način na koji je kompanija složila posao.
Pametno rezanje troškova zato ne počinje pitanjem gdje možemo dobiti popust, nego zašto trošak uopće nastaje.
To je posebno važno i za proizvođače iz naše regije. Kompanije iz BiH koje žele ući u europske dobavljačke lance više ne mogu svoju prednost graditi samo na nižoj cijeni. Pouzdanost, tehnologija, kvaliteta i sposobnost povećanja proizvodnje postaju jednako važni.
Isto vrijedi u suprotnom smjeru.
Niži trošak vrijedi samo dok ne počne uništavati ono zbog čega vas kupac bira.
Dobavljač može spustiti cijenu. Pitanje je koliko prostora još ima
Tu dolazimo do osjetljivijeg dijela Hondina plana.
Što se događa kada velika kompanija veliki dio troškovnog pritiska prebaci niz lanac dobave?
Problem je što dobavljači već posluju pod pritiskom. BCG-ova Global Automotive Supplier Study 2026, koja obuhvaća više od 750 dobavljača i gotovo 50 proizvođača automobila, pokazuje da proizvođači zbog pada vlastite profitabilnosti nastavljaju prenositi pritisak na dobavljače.
Istodobno ti isti dobavljači moraju ulagati u elektrifikaciju, elektroniku, softver i prilagodbu proizvodnje novoj strukturi automobilske industrije.
Tu nastaje problem.
Možete dobiti jeftiniji dio, ali dobavljaču istodobno ostaviti manje prostora za ulaganje u ono što će vam trebati sutra.
Upravo zato Hondin cilj od 30 posto treba promatrati oprezno. Brojke su velike, a tek treba vidjeti koliko ih dobavljači mogu ostvariti kroz veću produktivnost, standardizaciju i drukčiju nabavu, a koliko bi se pritisak mogao preliti na njihovu profitabilnost i investicijsku sposobnost.
Pravi rezultat neće se mjeriti samo time koliko će Honda platiti komponentu.
Mjerit će se time može li cijeli lanac nakon toga ostati dovoljno konkurentan, inovativan i pouzdan.
Četiri pitanja prije rezanja troškova
Kompanija ne mora čekati krizu da bi napravila isti test.
Uzmite najveće kategorije troškova i nemojte odmah pitati gdje možete dobiti pet ili deset posto popusta.
Prvo provjerite četiri stvari.
Plaćamo li nešto što kupcu ne stvara vrijednost?
Funkcija, varijanta ili proces koji kupac ne primjećuje i ne želi platiti prvi je kandidat za uklanjanje.
Što možemo standardizirati?
Svaka posebna verzija košta u razvoju, nabavi, proizvodnji, zalihama i servisu.
Što konkurent radi strukturno drukčije?
Ne uspoređujte samo cijene. Usporedite sustave koji ih proizvode.
Što ćemo izgubiti ako ovaj trošak odrežemo?
Ako je odgovor kvaliteta, brzina, inovacija, pouzdan dobavljač ili nešto zbog čega vas kupac bira, možda niste pronašli trošak.
Pronašli ste konkurentsku prednost.
Kada rezanje troškova počne rezati konkurentnost
Pritisak pod kojim se Honda nalazi nije teško razumjeti.
Kompanija očekuje velike gubitke povezane s električnim vozilima, mijenja raspodjelu ulaganja prema hibridima i pokušava obnoviti profitabilnost automobilskog poslovanja. Istodobno mora ulagati u softver, digitalizaciju i tehnološki sve zahtjevnija vozila.
Troškovi zato moraju pasti.
Pitanje je kako.
Honda će sljedećih nekoliko godina pokazati može li svojih 9,4 milijarde dolara ušteda pronaći u učinkovitijem sustavu ili će dio problema samo prenijeti niz lanac dobave.
Za druge kompanije korisnija je lekcija već vidljiva.
Dobar rez uklanja trošak. Loš rez uklanja sposobnost kompanije da se natječe.
Zato rezanje troškova ne bi trebalo početi pitanjem: Gdje možemo uštedjeti?
Bolje pitanje je:
Zašto nas ovo uopće košta više nego konkurenta?
Jer ako je odgovor u tehnologiji, kompleksnosti proizvoda, brzini razvoja ili lancu dobave, problem nije nekoliko postotaka troška.
Problem je sustav koji ga proizvodi.
