Banka mjesecima razvija novi digitalni proizvod. Tehnologija radi, poslovni model ima smisla i približava se lansiranje.
A onda stižu pitanja. Tko je odgovoran ako algoritam pogriješi? Može li se odluka objasniti klijentu? Gdje završavaju podaci? Što se događa ako sustav padne?
Projekt se vraća nekoliko koraka unatrag.
Izvana izgleda kao da je regulativa usporila inovacije u bankama. Problem je često nastao mnogo ranije: risk, compliance, pravnici i cyber stručnjaci uključeni su tek kada je proizvod gotovo završen.
Tada svaka nova kontrola postaje skupa promjena.
Bankama ne nedostaju ideje
Problem je puno širi od pojedinačnog projekta. Prema istraživanju Mastercarda i Forrester Consultinga, 86 posto financijskih institucija teško usklađuje inovacije i upravljanje rizicima. Čak 73 posto AI smatra važnim za inovacije, ali samo 12 posto ima naprednu inovacijsku strategiju u kojoj je AI stvarno integriran.
Tu se vidi pravi problem.
Bankama uglavnom ne nedostaju tehnologija ni ambicija. Teže je uspješan pilot pretvoriti u proizvod koji mogu koristiti tisuće klijenata, a da pritom zadovolji pravila o podacima, sigurnosti, odgovornosti i upravljanju rizicima.
AI pritom više nije eksperiment sa strane. ECB navodi da više od 85 posto banaka pod europskim nadzorom već koristi umjetnu inteligenciju, primjerice za otkrivanje prijevara, upravljanje rizicima i druge poslovne procese.
Pitanje više nije hoće li banke koristiti AI. Pitanje je koliko ga brzo mogu sigurno skalirati.
Kada compliance dođe posljednji
Tradicionalni razvoj proizvoda često ide gotovo linearno. Poslovni tim definira ideju, IT gradi rješenje, a risk i compliance provjeravaju ga pred kraj.
Kod AI-a, instant plaćanja ili automatiziranog kreditiranja takav pristup postaje skup.
Ako se tek pred lansiranje otkrije da banka ne može objasniti odluku algoritma, da nema odgovarajuću kontrolu podataka ili dovoljno jasan nadzor vanjskog dobavljača, problem se više ne rješava kvačicom na kontrolnoj listi.
Ponekad treba mijenjati sam proizvod.
A tada banka više ne plaća samo cijenu usklađivanja. Plaća dodatne sate razvoja, odgođeno lansiranje i vrijeme u kojem konkurent već može biti na tržištu.
Compliance uključen prekasno zato nije samo regulatorni problem. Može postati trošak poslovanja.
Upravo zato inovacije u bankama mogu biti brže kada se kontrola uključi ranije.
Ako risk, compliance, cyber, pravnici, IT i poslovni tim na početku definiraju granice, lakše je odgovoriti na pitanja što sustav smije raditi, koje podatke smije koristiti, gdje je potreban čovjek i što se događa kada nešto pođe po zlu.
Kontrola tada nije dodatak proizvodu. Postaje dio njegova dizajna.
Manji test može biti brži put do tržišta
Brzina ne mora značiti pustiti proizvod svim korisnicima što prije. Ponekad je učinkovitije početi malo, dokazati da sustav radi i tek ga onda širiti.
Isto Mastercardovo istraživanje pokazuje da 78 posto financijskih institucija smatra da bi testiranje inovacija u manjem opsegu prije punog lansiranja pomoglo ubrzati inovacije i istodobno upravljati rizikom.
BiH sada ima vrlo konkretan primjer kako to izgleda u praksi. Domaći sustav instant plaćanja nije otvoren cijelom tržištu odjednom. Pokrenut je s prve tri banke, uz postupno uključivanje ostalih.
To nije sporiji put do inovacije. To je način da se inovacija testira prije nego što njezin rizik postane velik.
Logika je posebno jasna kod plaćanja.
Kada transakcija traje nekoliko sekundi, kontrola rizika ne može početi nakon što je proizvod lansiran.
Ni pretjerani oprez nije bez rizika
Regulatorni zahtjevi nisu nastali slučajno. Digitalna banka mora znati što se događa kada tehnologija zakaže, podaci budu ugroženi ili automatizirana odluka proizvede pogrešan rezultat.
Ali postoji i druga strana.
Banka koja zbog straha od rizika godinama odgađa modernizaciju ne ostaje na sigurnom. Ostaje sa starijim sustavima, većim troškovima i klijentima koji bolje iskustvo mogu pronaći drugdje.
To se posebno vidi kod institucija koje brzo rastu. Slučaj Revoluta pokazao je koliko se odnos prema inovacijama mijenja kada regulator počne tražiti snažnije procedure odobravanja novih proizvoda i upravljanja rizicima.
Zato regulativa i inovacija nisu dvije suprotne strane između kojih banka mora birati.
Najbrža banka možda neće prva lansirati proizvod
Prava razlika nastaje mnogo prije lansiranja.
Banka koja compliance pozove kada je proizvod gotovo završen vjerojatno će ga doživjeti kao prepreku. Ona koja regulatorne, sigurnosne i podatkovne zahtjeve ugradi od početka ima veće šanse da isti proizvod kasnije proširi bez skupog vraćanja na početak.
U bankarstvu se zato mijenja i ono što znači biti brz.
Najbrža banka neće nužno biti ona koja prva uvede novu tehnologiju. Bit će to ona koja je može sigurno skalirati dok je konkurenti još pokušavaju uskladiti s pravilima.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
