Davanje otkaza rijetko je ugodno, ali u Japanu taj razgovor može biti posebno težak. Zato sve više zaposlenika plaća specijaliziranim agencijama da umjesto njih kontaktiraju poslodavca i prekinu radni odnos.
Za Japanca YM-a, mladića u ranim dvadesetima, prvi posao nakon fakulteta brzo se pretvorio u svakodnevno iskušenje. Radio je u tvrtki za prodaju nekretnina, a među kolegama je uvijek bio onaj na kojeg su vikali.
Želio je mirno otići, ali se bojao kako će kolege reagirati. Nije htio zabrinuti roditelje niti izazvati sukob na radnom mjestu.
Umjesto da osobno preda otkaz, putem telefona pronašao je agenciju koja je to mogla učiniti umjesto njega.
Otkaz u Japanu bez razgovora sa šefom
U Japanu se iznenadni nestanak s radnog mjesta naziva bakkure. Pojam se može usporediti s ghostingom u modernim odnosima.
U mnogim kulturama odlazak bez prethodne najave smatrao bi se neodgovornim. Međutim, u Japanu on često služi kao način izbjegavanja otvorenog sukoba.
Zaposlenici tako pokušavaju sačuvati sklad i izbjeći neugodnu reakciju poslodavca. Upravo na toj potrebi razvio se poseban poslovni model.
Usluga stoji oko 120 eura
Potražnja za agencijama koje daju otkaz u ime zaposlenika raste. Albatross, jedna od vodećih japanskih tvrtki u ovom sektoru, mjesečno pomaže oko 450 ljudi.
Usluga za zaposlenika koji radi puno radno vrijeme stoji približno 120 eura. Cijeli postupak može završiti za samo 15 minuta.
Većinu klijenata čine mladi ljudi zaposleni u uslužnom i proizvodnom sektoru. Njihovi razlozi često su mnogo ozbiljniji od običnog nezadovoljstva poslom.
Neki zaposlenici prijavljuju fizičko nasilje, seksualno uznemiravanje i druge oblike zlostavljanja. Osjećaju se ranjivo i nemaju hrabrosti sami priopćiti odluku poslodavcu.
Prema istraživanju konzultantske tvrtke Shikigaku, približno trećina ispitanih japanskih radnika doživjela je neki oblik uznemiravanja na poslu.
Zašto je u Japanu tako teško dati otkaz?
Tradicionalna japanska korporativna kultura dugo se oslanjala na sustav doživotnog zaposlenja. Odanost tvrtki smatrala se jednom od najvažnijih profesionalnih vrijednosti.
Zbog toga pojedini poslodavci ostavku ne doživljavaju samo kao poslovnu odluku. Za njih ona može predstavljati osobnu uvredu ili izdaju.
Zaposlenik također može osjećati da nije samo raskinuo ugovor. Može vjerovati da je razočarao kolege i iznevjerio njihova očekivanja.
Japansko društvo snažno cijeni kolektiv, sklad i izbjegavanje sukoba. Osoba koja odluči otići zato često strahuje od osude okoline.
Čak i „ghosting“ mora biti pristojan
Agencija poslodavcu ne prenosi samo odluku zaposlenika. Ona može u njegovo ime izraziti zahvalnost, uputiti pozdrav i dogovoriti povrat osobnih stvari.
Zaposlenik tako pokušava poštovati načelo meiwaku. Ono podrazumijeva smanjivanje neugodnosti za druge i očuvanje kolektivnog reda.
Upravo se u tome krije paradoks japanske poslovne kulture. Zaposlenik izbjegava izravan razgovor, ali i dalje želi otići bez stvaranja problema drugima.
Mladi sve češće plaćaju miran odlazak
Mogućnost da netko drugi priopći otkaz u Japanu postala je izlaz za zaposlenike koji se boje sukoba ili rade u štetnom okruženju. Posebno je često koriste mladi koji se ne osjećaju dovoljno sigurno da sami razgovaraju sa šefom.
Rast ovih agencija pokazuje koliko snažan može biti pritisak poslovne kulture. Za cijenu od oko 120 eura zaposlenici dobivaju brz izlaz, bez neugodnog razgovora i izravnog suočavanja s poslodavcem.
Izvor: Global Nation; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
