Diploma je generacijama predstavljala gotovo siguran put do dobrog posla. Mladi su trebali završiti školu, upisati fakultet, steći kvalifikaciju i započeti karijeru.
Za mnoga zanimanja to i dalje vrijedi. Liječnici, inženjeri, odvjetnici, nastavnici i drugi stručnjaci trebaju odgovarajuće akademsko obrazovanje.
Međutim, diploma više nije dovoljna za svako radno mjesto. Poslodavci kandidatima sve češće postavljaju drugo pitanje:
„Što zapravo znate raditi?“
Diploma više nije jamstvoJamstvo je odgovornost jedne osobe za obvezu koju druga osob... dobrog posla
Društvo je postupno stvorilo sustav u kojem se diploma često promatra kao konačni cilj. Mladi provedu nekoliko godina stječući kvalifikacije, a zatim dolaze na tržište rada.
Tamo se susreću s potpuno drukčijim očekivanjima. Poslodavci ne žele znati samo što su kandidati učili. Zanima ih mogu li to znanje primijeniti.
Kada odgovor nije dovoljno jasan, pojavljuju se frustracija i razočaranje. Problem nije u tome što su mladi previše učili, nego što nisu dobili dovoljno prilika za praktičan rad.
Prije nekoliko desetljeća diploma je nudila mnogo jasniji put prema zaposlenju. Nakon završetka fakulteta uglavnom se očekivalo pronalaženje posla u struci, državnoj službi, banci ili velikom poduzeću.
Danas je taj put znatno neizvjesniji.
Poslodavci traže dokaz primjenjivog znanja
Dobro akademsko obrazovanje ostaje iznimno vrijedno. Ipak, mladi bi iz obrazovnog sustava trebali izaći i s vještinama koje mogu odmah primijeniti.
Znanje dobiva punu vrijednost tek kada ga osoba zna pretvoriti u konkretan rezultat.
O zapošljivosti, poduzetništvu, praktičnoj nastavi i potrebama tržišta rada govori se godinama. Obrazovne ustanove, poslodavci i donositelji odluka uglavnom prepoznaju problem.
Najveći izazov više nije pronaći odgovarajuću ideju. Potrebno ju je provesti u praksi.
Obrazovanje se mora povezati s tržištem rada
Škole i fakulteti ne mogu sami pripremiti mlade za sve zahtjeve radnog mjesta. U taj se proces moraju aktivnije uključiti i poslodavci.
Tvrtke najbolje znaju koje zadatke mladi obavljaju kada se zaposle. One također vide gdje im nedostaje iskustva i što su trebali naučiti ranije.
Iskustvo poslodavaca može pomoći u stvaranju korisnijih obrazovnih programa. To ne znači da obrazovanje treba služiti isključivo trenutačnim potrebama tržišta.
Cilj je mladima olakšati prijelaz iz učionice u stvarno radno okruženje.
Važno je i međunarodno priznavanje kvalifikacija. Mladi sve češće studiraju i rade izvan svoje zemlje, ali njihove se vještine ne vrednuju svugdje jednako.
Obrazovanje bi trebalo otvarati vrata. Ne bi smjelo ostavljati mlade u nedoumici vrijedi li njihovo znanje nakon prelaska granice.
Akademsko i praktično znanje nisu suprotnosti
Akademsko i praktično obrazovanje ne treba međusobno suprotstavljati. Mladima je potrebno i jedno i drugo, ali ne nužno u jednakom omjeru.
Neki učenici najbolje se snalaze u teorijskom i akademskom radu. Drugi svoje sposobnosti pokazuju kada izrađuju, popravljaju, organiziraju ili rješavaju konkretne probleme.
Obrazovni sustav trebao bi im omogućiti da ranije otkriju svoje interese. Tako bi tijekom školovanja mogli ozbiljnije razvijati barem jednu praktičnu vještinu.
Učenik kojeg zanimaju financije mogao bi naučiti voditi osnovno knjigovodstvo i upravljati proračunom. Mogao bi izrađivati jednostavne račune i razumjeti novčani tok.
Netko zainteresiran za tehnička zanimanja mogao bi upoznati rad strojeva, koristiti alate i dijagnosticirati kvarove. Drugi učenici mogli bi razvijati znanja iz ugostiteljstva, fotografije, dizajna, digitalnih medija, mode ili automobilskih djelatnosti.
Takav pristup ne ograničava mogućnosti mladih. Pomaže im prepoznati ono u čemu su dobri.
Od ideje do stvarnog proizvoda
Poduzetništvo ne bi trebalo ostati samo teorijski pojam iz udžbenika. Učenici mogu učiti kako prepoznati potrebu, izračunati troškove i razviti proizvod ili uslugu.
Nakon toga mogu osmisliti promociju i pokušati ostvariti prvu prodaju. Tako upoznaju cijeli proces, od početne ideje do tržišta.
Slično vrijedi za tehnologiju. Nije dovoljno samo govoriti o programiranju ili umjetnoj inteligenciji.
Učenicima treba omogućiti da tehnologiju koriste za izradu nečega korisnog. To može biti aplikacija, web-stranica, digitalna kampanja ili rješenje svakodnevnog problema.
Potrebno je manje govoriti o vještinama, a više ih primjenjivati.
Mladi trebaju dobiti priliku nešto osmisliti, izraditi i popraviti. Trebaju pogriješiti, pokušati ponovno i vidjeti rezultat vlastitog rada.
Pritom ih treba ocjenjivati i prema onome što mogu napraviti, a ne samo prema onome što mogu ponoviti na ispitu.
Diploma pokazuje obrazovanje, ali ne otkriva sve sposobnosti
Praktična nastava nekada je češće uključivala popravak bicikala, stolarstvo, kuhanje i rad na automobilima. Učenici nisu samo čitali kako motor radi.
Stajali su uz automobil, prepoznavali njegove dijelove i pokušavali pronaći kvar. Teorijsko znanje odmah su povezivali sa stvarnim problemom.
Takav pristup otkrivao je različite sposobnosti učenika. Neki su se bolje snalazili u teoriji, dok su drugi pokazivali iznimnu sposobnost izrade i popravka.
Djeci i mladima potrebne su prilike za stvaranje i djelovanje. Čitanje i pisanje ostaju važni, ali ne mogu zamijeniti iskustvo praktičnog rada.
Strukovno obrazovanje zaslužuje veće priznanje
Brojne zemlje sve više ulažu u strukovno obrazovanje, poduzetništvo i tehnološke kompetencije. Obrazovni sustavi trebali bi snažnije povezati kvalifikacije s onime što mladi zaista mogu napraviti.
Takav pristup ne umanjuje vrijednost fakulteta. On samo priznaje da svim mladima ne odgovara isti put.
Umjesto da se svaka mlada osoba pita koji fakultet treba upisati, korisno je postaviti još dva pitanja:
„Što znam napraviti?“
„Što mogu stvoriti?“
Fakultet treba ostati jedan od puteva prema uspješnoj i ispunjenoj karijeri. Ne bi trebao biti jedini društveno prihvatljiv izbor.
Dobra diploma treba imati i praktičnu vrijednost
Obrazovanje ne bi trebalo završiti prikupljanjem ocjena i kvalifikacija. Njegov je cilj osposobiti mlade da samostalno razmišljaju, stvaraju i rješavaju probleme.
Poslodavci će i dalje vrednovati kvalitetno obrazovanje. Međutim, sve će češće tražiti dokaz da kandidat može primijeniti ono što je naučio.
To može biti izrađen proizvod, popravljeni uređaj, uspješno vođen proračun ili pokrenut mali posao. Važno je da iza stečenog znanja postoji konkretna sposobnost.
Diploma zato može biti važan put do dobrog posla, ali više nije jedini odgovor. Pravo pitanje glasi priprema li obrazovni sustav mlade samo za stjecanje kvalifikacija ili ih uči kako da s njima nešto korisno naprave.
Izvor: Gulf News; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
