Postoji nekoliko verzija poznate anegdote iz života Pabla Picassa, velikog umjetnika prve polovice prošlog stoljeća, u kojoj je on za svoj crtež tražio nerazumno veliki novac. Mit ili ne, ova anegdota je ušla u stručnu poslovnu literaturu kao ‘Picassov paradoks’, prenosi bonitet.
Picasso prodaje
Zajedničko u svim verzijama ovog događaja iz Picassova života jeste ta, da je jedna dama iz visokog društva prišla slikaru i pružila mu salvetu. Zamolila je Picassa da joj nešto nacrta na njoj. Rekla je da će rado platiti što god slikar kaže.
Picasso je iz džepa izvadio olovku i u nekoliko trenutaka na ponuđenom papiru nacrtao kozu.
“Koštat će vas 10.000 dolara”, rekao je pružajući glavnoj gospođi ubrus s uzorkom.
“Ali to ste nacrtali u manje od 30 sekundi!”, začuđena iznosom, pobunila se gospođa.
“Ne”, Picasso je mirno odgovorio.
Trebalo mi je 40 godina da ovo nacrtam, dodao je.
Manje vremena, isti novac
Biografije velikih umjetnika bilježe mnoge slične detalje. Tako je američki slikar James McNeil Whistler u jednom od sudskih sporova s likovnim kritičarom Ruskinom potvrdio da je jednu svoju sliku naplatio 100 gvineja (stari britanski zlatnik).
“Oh! Dva dana! Naplatio si 100 gvineja za sliku koju si napravio u dva dana!”, optužili su Whistlera.
“Ne, naplatio sam životno znanje”, odgovorio je Whistler.
Priča o bravaru koju Jeff Hayden priča u motivacijskim razgovorima nosi istu poruku – uloženo vrijeme, rad i iskustvo imaju cijenu i moraju se platiti.
“Bravar početnik završi posao za sat vremena i naplati 100 dolara.” Kupac je zadovoljan. Nekoliko godina kasnije taj isti bravar kroz rad stječe vještine i znanja i dolazi u kuću stare mušterije. Ovaj put popravlja bravu za 15 minuta i isto toliko naplaćuje.
Super, ali radio je samo 15 minuta za isti novac. Kako može naplatiti istih 100 dolara?!“, piše Hayden.
Kao u ‘Picassovom paradoksu’, bravar nudi isti rezultat za isti novac, samo ulaže manje vremena, a korisnik usluge potpuno drugačije doživljava njezinu vrijednost. ‘Kako možete naplatiti isti iznos za posao u koji ste uložili puno manje vremena?‘.
Što je vrijednost?
Ovim primjerom Jeff Hayden nas poziva na razmišljanje o krajnjim rezultatima koji su daleko važniji od utrošenog novca i vremena.
“Ne morate brinuti o satima koje vaši zaposlenici provode obavljajući svoj posao ili o tome gdje ga rade. Sve je to nebitno. Broje se rezultati. Ako brinete o tome koliko rade i gdje rade, to će vam oduzeti puno mentalne energije i vremena, a to si ne možete priuštiti, napisala je Hayden.
Ako želite riješiti Picassov paradoks, morat ćete razviti ‘sate’ i ‘cijenu’.
Bitno je da je korisnik vaše usluge zadovoljan, a koliko je vama trebalo nije bitno. Možda ste uložili u softver ili bilo koju vrstu automatizacije koja će vam uštedjeti značajno vrijeme u vašem poslovanju. To nije stvar vašeg klijenta, to je vaša investicija koja će također ući u cijenu. Tako je Picasso svoje vrijeme, rad, talent i imenom i prezimenom na kraju naplatio.
Naplaćuje se krajnji rezultat – Picasso koza na salveti ili besprijekorna brava.
“Ako ste stvarno dobri u nečemu, možda je jedan vaš sat nečijih 10 sati, tako da na kraju ponudite isti proizvod koji predstavlja vrijednost“, dodao je savjetnik Jeff Hayden.
