Nekoliko improviziranih naprava bilo je dovoljno da ovaj tjedan privremeno izbaci dijelove njemačke energetske infrastrukture. Sustav nije pao. Ali incidenti su otvorili mnogo neugodnije pitanje: što kada ono što ne smije stati jednostavno nije moguće zaštititi na svakoj točki?
Šef Siemens Energyja Christian Bruch odgovor ne traži u još višim ogradama.
Traži sposobnost brzog popravka.
To pitanje ne pripada samo elektranama i dalekovodima. Pripada svakoj kompaniji koja ovisi o jednom dobavljaču, serveru, skladištu, stroju ili čovjeku.
Njemačka je upravo dobila upozorenje
Početkom rujna napadnuta je elektroenergetska infrastruktura u Brandenburgu. Improvizirane naprave s vodljivim materijalom izazvale su kratke spojeve na visokonaponskim vodovima kod trafostanice preko koje je elektrana Jänschwalde povezana s prijenosnom mrežom.
Jedan blok elektrane privremeno je isključen, ali opskrba električnom energijom brzo je stabilizirana.
Uslijedio je Bergheim u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Tamo je incident na mreži privremeno izbacio blokove elektrana ukupne snage oko 4,2 gigavata. Stabilnost mreže nije bila ugrožena.
A 4. rujna njemačka policija istraživala je novi pokušaj izazivanja kratkog spoja na transformatoru kod Dormagena. Počinitelji aktualnih napada nisu pouzdano utvrđeni, pa ih nije moguće automatski pripisivati Rusiji niti tretirati kao dokaz jedne koordinirane operacije.
Ali niz incidenata na njemačkoj elektroenergetskoj mreži dovoljan je da pitanje zaštite infrastrukture više ne ostane teorijsko.
Bruch procjenjuje da je prijetnja njemačkoj kritičnoj infrastrukturi u posljednjih 12 do 18 mjeseci osjetno porasla.
Još je važnije što priznaje granicu obrane.
Ne možete zaštititi svaki kilometar
Električna mreža nema jedna vrata koja možete zaključati.
Ima elektrane, trafostanice, dalekovode, kabele, upravljačke sustave i tisuće kilometara infrastrukture. Potpuna fizička zaštita takvog sustava praktično je nemoguća.
Bruch zato traži nešto drugo: „Reparaturfähigkeit“ – sposobnost brzog popravka.
To znači imati interventne ekipe koje mogu brzo izaći na teren, kratke lance prijave incidenta i unaprijed znati gdje se nalaze potrebni rezervni dijelovi.
Šef Siemens Energyja upozorava da Njemačka još nije dovoljno dobro pripremljena za brzo popravljanje većih oštećenja. Kao primjer navodi Ukrajinu, gdje su godine ruskih napada na energetsku infrastrukturu prisilile sustav da razvija ne samo obranu nego i sposobnost brzog vraćanja oštećenih dijelova u funkciju.
Tu nastaje važna razlika.
Zaštita pokušava spriječiti incident. Poslovna otpornost pretpostavlja da će se incident ipak dogoditi.
Redundancija izgleda skupo dok sve radi
Tu njemačka priča prestaje biti samo energetska.
Jedan dobavljač može biti jeftiniji od dva. Jedno skladište smanjuje troškove. Jedan centralizirani sustav lakše je kontrolirati. Jedan stručnjak može godinama rješavati probleme brže od cijelog tima.
Sve to izgleda učinkovito.
I sve može stvoriti jednu točku čiji kvar zaustavlja mnogo više od nje same.
Zato redundancija ima nezgodnu osobinu: plaćate nešto za što se nadate da vam nikada neće trebati.
Rezervni server košta. Druga internetska veza košta. Alternativni dobavljač možda nudi lošije uvjete. Dodatna oprema zauzima prostor i kapital. Rezervni proizvodni kapacitet koji miruje teško izgleda dobro u tablici učinkovitosti.
Problem nastaje kada ga prvi put zatrebate.
Uptime Institute u svojoj analizi prekida za 2026. pokazuje koliko se računica tada može promijeniti. Među ispitanicima u njegovu godišnjem istraživanju, 57 posto navodi da je posljednji veliki prekid koštao više od 100.000 dolara, a kod jednog od pet trošak je premašio milijun dolara.
Istodobno prekidi po lokaciji već petu godinu postaju rjeđi.
Njihova cijena, međutim, i dalje raste.
Zato pitanje nije samo koliko je vjerojatno da će nešto stati.
Pitanje je koliko će koštati kada stane.
Učinkovitost može sakriti ranjivost
Tu se poslovna otpornost sudara s logikom maksimalne učinkovitosti.
Godinama uklanjamo višak iz poslovanja. Smanjujemo zalihe, koncentriramo nabavu, automatiziramo procese i povezujemo sve veći broj funkcija u nekoliko centralnih sustava.
To ima ekonomsku logiku.
Ali što je poslovanje ovisnije o malom broju ključnih točaka, to posljedice njihova pada mogu biti veće.
Jedna kritična točka može zaustaviti mnogo veći sustav. Njemačka je to u lipnju osjetila kada je kvar komunikacijskog sustava GSM-R zaustavio željeznički promet diljem zemlje. Financa.ba je tada kroz slučaj Deutsche Bahna analizirala upravo koliko ranjiv može postati veliki sustav kada ovisi o kritičnoj digitalnoj infrastrukturi.
U kompaniji tu ulogu može imati dobavljač bez alternative, ERP bez kojeg prodaja ne može izdati račun, skladište kroz koje prolazi gotovo sva roba ili osoba čije znanje nitko drugi nema.
Otpornost zato nije suprotnost učinkovitosti.
Ona je cijena koju plaćamo da učinkovit sustav ne postane krhak.
To ne znači duplicirati sve.
Znači znati što si ne možemo dopustiti izgubiti.
Koliko je vaš sustav stvarno spreman na prekid?
Za odgovor nije potreban složen krizni scenarij.
Odaberite jednu stvar bez koje vaša kompanija sutra ne može normalno raditi.
Proizvodnu liniju. ERP. Internet. Skladište. Ključnog dobavljača. Ili osobu bez koje važan proces staje.
Sada zamislite da sutra u 9 sati više nije dostupna.
Što se događa prvo?
Koliko dugo posao može nastaviti bez ozbiljnih posljedica?
Postoji li stvarna zamjena – drugi dobavljač, rezervni server, druga lokacija, ručni proces, dodatna oprema ili netko tko može preuzeti posao?
I tko u prvih 60 minuta ima ovlast odlučiti što se radi?
Tu se vrlo brzo vidi razlika između procedure i stvarne poslovne otpornosti.
Ako rezervni sustav postoji, ali nitko ne zna kako ga aktivirati, nije rezerva.
Ako drugi dobavljač postoji samo na popisu, ali nikada nije provjeren, nije alternativa.
Ako cijeli proces poznaje samo jedna osoba, kompanija nema proces. Ima ovisnost.
Najvažnije je zato otkriti gdje bi jedan prekid proizveo najveći domino-efekt – i riješiti tu točku prije nego što je prvi put budete prisiljeni testirati u stvarnoj krizi.
Ono što ne smije stati mora biti spremno na kvar
Njemački incidenti vrlo jasno pokazuju koliko može biti velika razlika između vrijednosti sustava i jednostavnosti sredstva kojim ga je moguće poremetiti.
Skupa infrastruktura nije automatski neprobojna infrastruktura.
Isto vrijedi za kompaniju.
Možete imati sofisticiran ERP, automatiziranu proizvodnju, najbolje dobavljače i precizno optimizirane procese. Ali ako pad jedne kritične točke zaustavlja sve ostalo, učinkovit sustav vrlo brzo postaje krhak.
Zato se poslovna otpornost ne mjeri brojem sigurnosnih procedura.
Mjeri se odgovorom na jednostavno pitanje:
što mora nastaviti raditi čak i kada nešto drugo prestane?
Bruchova poruka Njemačkoj zato vrijedi mnogo šire od energetike.
Ne možemo zaštititi sve.
Ali možemo unaprijed odlučiti što ćemo napraviti kada zaštita ne uspije.
