Pismo koje je ostalo u ladici američkog predsjednika Abrahama Lincolna i nikada nije poslano. Ostalo je povjesničarima kao vrijedan dokument o tome kako je veliki vođa donosio odluke. Povjesničarka Nancy Cohen, profesorica poslovne povijesti, tvrdi da je ovo pismo, nikad poslano, ali pronađeno nakon Lincolnove smrti, jedinstveni dokaz velike mudrosti velikog vođe.
Danas profesori koriste sadržaj pisma kao izvrstan primjer kada lider treba čekati i ništa ne poduzimati. Ovo pismo i Lincolnov potez otkrivaju da je ne činiti ništa ponekad najsnažnija, najsmislenija i najučinkovitija odluka koju možete donijeti i provesti.
Pod ‘napetošću’ i bijesan
Ukratko, te ratne 1863. godine, dan i pol nakon velike i odlučujuće bitke kod Gettysburga u Pennsylvaniji, tadašnji predsjednik Lincoln primio je telegraf s obavijesti o ishodu bitke. General Meade, pridošlica u redovima sjevernjaka, odnosi pobjedu nad vojskom generala Leeja nakon tri dana krvavih borbi. Vještiji i iskusniji, Lee se povlači prema Virginiji. Meade donosi odluku da neće progoniti poraženog neprijatelja. A, prema riječima svjedoka, upravo je ta odluka razbjesnila Lincolna koji je bijesan i van sebe izbezumljen hodao hodnicima Bijele kuće. Neprijateljska Lijeva vojska bila je slaba i demoralizirana, slomljena. Mead je morao držati korak s njima ako ih je htio pobijediti. To bi moglo završiti rat. Zemlja je u ratu već dvije godine. Sukobi između industrijskog sjevera i robovlasničkog juga su teški i krvavi. Cijela zemlja je u teškom položaju. Tu priliku Meade nije iskoristio, smatrali su analitičari, ali i Lincoln u trenucima afekta.
Analiza rukopisa i drugih dokumenata, kao i svjedoci pokazuju koliko je Lincoln bio ljut. Pod “napetošću” i bijesan, te vidno razočaran, sjeda za svoj stol i ovako se obraća svom generalu Meadeu.
Iz neposlanog pisma
“Znaš, nemaš pojma koliko sam razočarana. Mogli ste progoniti Leeja, slomiti tu vojsku i okončati rat. Ali sada će biti bezbrojnih žrtava i neće se nazirati kraj rata. Ne mogu adekvatno izraziti svoje razočaranje cijelom situacijom”. Bile su neke od ključnih rečenica koje je Lincoln zapisao tog srpnja 1863. Ispisao je četiri stranice u dahu. Stavio je papire u omotnicu i zatvorio je. Pronađen je nakon njegove smrti. Na omotnici je pisalo ‘Za Georgea Meada’. Spremno, ali nikad poslano.
“Kada predajem studentima ili razgovaram s izvršnim direktorima, nikad ne propustim reći: Zamislite da je Lincoln tada imao e-poštu? Zamislite da je poslao ove retke generalu Meadeu, jednom od rijetkih generala koje je Lincoln imao, druge nije imao u rezervi?”, napisala je povjesničarka Nancy Cohen povodom izlaska svoje knjige o pet hrabrih vođa.
Povjesničari koji poznaju ovo razdoblje američke povijesti i lik Abrahama Lincolna objasnili su zašto predsjednik na kraju nikada nije poslao pismo. Ova mu se odluka pripisuje kao velika i mudra. Iz sličnih razloga zaslužuje titulu jednog od najvećih vođa u povijesti. Nancy Cohen i kolege povjesničari objašnjavaju Lincolnov potez.
O čemu je vođa razmišljao?
Lincoln je morao ovako razmišljati, pretpostavljaju povjesničari:
- Pričekaj malo. Nemam mnogo generala koje mogu pozvati kao pojačanje. Što ako razljutim Meadea i on napusti vojsku?
- Već sam imao iskustva s generalima koji su me razočarali i mnogi od njih mi nisu prijatelji.
- Ako Meade napusti vojsku zbog ovoga, sabotirao sam svoju misiju, prouzročio štetu, a Meade bi onda i druge generale smatrao odgovornima za rat.
- Moram donijeti razumnu i proračunatu odluku.
I donio je, tvrde povjesničari. Srećom, nije imao mail ili X account da svom generalu pošalje bijesnu poruku. Stavio je pismo u ladicu stola i izvukao mnogo iz njega. Činjenica je da je rat trajao još dvije godine, ali je Unija sačuvana i trijumf je bio na strani Lincolnovih ideja.
Što je vođa učinio?
Ovo je jedan od boljih primjera iz stvarnog života i situacije koja je bila važna, velika i presudna za mnoge ljude. Istina je da danas direktori ne odlučuju o tako velikim događajima. No svakako donose velike odluke na koje se mnogi mogu pouzdati.
Lincoln je ovim potezom praktički morao vježbati disciplinu. Morao je shvatiti i prihvatiti da je ne činiti ništa najbolja stvar koju je mogao učiniti u trenutku kada ga obuzima ljutnja i svladava razočaranje. I ovo je pouka za sve. Profesorica Cohen primjećuje:
“Živimo u doba kada svjetski lideri izražavaju otrov i mržnju.” Reagiraju automatski bez racionalizacije, momentalno izbacujući sve svoje emocije u svim medijima. Oni ne čekaju. Ne obrađuju. Ne udahnu duboko i smatraju da ti emocionalni ispadi više štete onima koji slijede i najplemenitiju namjeru nego mir, tišina i neaktivnost kad prevlada ljutnja. Napisala je povjesničarka Cohena, potaknuta Lincolnovim riječima iz neposlanog pisma generalu Meadeu prije 150 godina.
