Godinama su stručnjaci tvrdili da je multitasking nemoguć. Smatralo se da se mozak može usredotočiti samo na jedan zahtjevan zadatak odjednom. No novo istraživanje Sveučilišta Georgetown pokazuje da stvari nisu tako jednostavne.
Znanstvenici su otkrili da mozak nakon dovoljno vježbe može određene zadatke obavljati gotovo automatski. To otvara nova pitanja o tome kako zapravo funkcionira multitasking.
Kako mozak uči nove vještine
Istraživanje je vodio Maximilian Riesenhuber, profesor neuroznanosti i sudirektor Centra za neuroinženjering na Sveučilištu Georgetown.
Njegov tim želio je razumjeti kako mozak prelazi iz faze učenja u fazu automatskog izvršavanja zadatka. Kao primjer naveli su vožnju automobila. Početnici moraju pratiti svaki detalj. Iskusni vozači istovremeno mogu razgovarati ili slušati glazbu bez većeg napora.
Što su pokazali rezultati istraživanja
U istraživanju je sudjelovalo 11 osoba u dobi od 18 do 29 godina. Njihov je zadatak bio razvrstavati modificirane slike automobila prema sličnostima i razlikama u obliku.
Tijekom pet do deset tjedana sudionici su obavili više od 30.000 pokušaja putem aplikacije na mobilnim telefonima. Nakon toga istraživači su analizirali njihov mozak pomoću funkcionalne magnetske rezonancije i elektroencefalograma.
Na početku procesa učenja bio je aktivan prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za razmišljanje, donošenje odluka i izvršne funkcije.
Nakon dugotrajnog vježbanja dogodila se promjena. Aktivnost se premjestila u temporalni korteks, područje povezano s dugoročnim pamćenjem. To sugerira da mozak naučene zadatke s vremenom pohranjuje na mjesto gdje ih može izvršavati gotovo automatski.
Zašto multitasking postaje moguć
Otkriće pomaže objasniti zašto stručnjaci mogu obavljati složene zadatke bez svjesnog razmišljanja o svakom koraku.
Prema riječima Patrick Cox, rezultati imaju važnu primjenu u stvarnom svijetu. Primjerice, radiolozi nakon godina iskustva mogu vrlo brzo prepoznati je li određena promjena na snimci benigna ili maligna.
Takve odluke ne nastaju bez znanja. One su rezultat dugotrajnog treninga koji omogućuje da dio procesa postane gotovo automatski.
Mišićna memorija kao primjer
Psiholog Michael Schoenberg, koji nije sudjelovao u istraživanju, ističe da rezultati pomažu objasniti razvoj vrhunskih vještina.
Kao primjer navodi košarku. Prosječna osoba teško će pogoditi tricu iz prvog pokušaja. Profesionalni igrač, koji je istu radnju ponovio tisućama puta, može pogoditi gotovo bez razmišljanja.
Sličan princip vrijedi i za mnoge druge stručne aktivnosti. Upravo zato se razvija ono što često nazivamo mišićnom memorijom.
Što ovo znači za navike i ponašanje
Istraživanje pokazuje da se naučena ponašanja s vremenom sele u moždane sustave koji zahtijevaju manje svjesne kontrole.
To bi moglo pomoći u razumijevanju zašto je neke navike ili kompulzivna ponašanja teško promijeniti. Kada određena radnja postane automatska, samo svjesna odluka često nije dovoljna za njezino uklanjanje.
Razumijevanje mjesta na kojem se takva ponašanja pohranjuju u mozgu moglo bi pomoći u razvoju učinkovitijih metoda za njihovo mijenjanje.
Multitasking nije uvijek nemoguć
Novo istraživanje pokazuje da multitasking možda nije potpuni mit. Iako mozak tijekom učenja zahtijeva punu pažnju, dugotrajnim ponavljanjem određeni zadaci mogu postati automatski.
Kada se to dogodi, mozak oslobađa dio svojih resursa za druge aktivnosti. Upravo zato iskusni stručnjaci često mogu istovremeno obavljati više zadataka bez gubitka učinkovitosti.
Izvor: INC; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
