Svjetsko nogometno prvenstvo koje zajednički organiziraju SAD, Kanada i Meksiko već sada se opisuje kao najluđe u povijesti, nažalost ne zbog uzbudljivih utakmica. Geopolitičke napetosti, trgovinski rat u pozadini i agresivan poslovni model Fifa-e pretvorili su “najvažniju sporednu stvar na svijetu” u idiličan primjer ekstremnog kapitalizma.
Glavna zemlja domaćin, SAD, formalno je u sukobu s Iranom. Nogometaši Irana koji nastupaju na Svjetskom prvenstvu zbog viznog režima moraju ulaziti i izlaziti iz SAD u istom danu. Jedna od država domaćina nedavno je zaprijetila aneksijom susjeda. Ugledni sudac je deportiran samo zato što je Somalac, a građanima čak četiri sudionice zabranjen je ulazak u SAD. I dok se sve to događa, ratoborni američki predsjednik dobiva tek uvedenu, reklo bi se, izmišljenu “mirovnu nagradu” od Fife, piše u posljednjem izdanju MoneyWeek, a prenosi Financa.ba.
Istodobno, tri su domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu usred “epskog trgovinskog rata” i pregovora o redefiniranju sporazuma USMCA. Između prvog sučevog zvižduka na legendarnom Estadio Azteca i finala na MetLife stadionu u New Jerseyju, Washington, Ottawa i Ciudad de México redizajniraju vlastiti trgovinski poredak.
Za navijače – hladan tuš
Ako je geopolitička kulisa kaotična, ekonomski model turnira je još šokantniji. Novinar BBC-ja Faisal Islam upozorava da su “navijači stisnuti kao nikad prije” jer je ovo potpuno drukčiji financijski model od ijednog viđenog na prijašnjim mundijalima.
Tradicionalno, dio logike organiziranja Svjetskog prvenstva bio je potaknuti ulaganja u infrastrukturu – nove stadione, prometne veze, javne radove. Ovaj put, većina se utakmica igra na iznajmljenim stadionima američkog nogometa (NFL), a Fifa je praktički preslikala NFL-ov model monetizacijeIzraz "monetizacija" može poprimiti različita značenja ov.... Svako sjedalo tretira se kao financijski instrument koji se optimizira isključivo za maksimizaciju prihoda, a ne za punjenje tribina.
Cijene ulaznica – školski primjer pohlepe
Rezultat takvog pristupa su astronomske cijene. Službene ulaznice za finale na MetLife stadionu kretale su se od oko 2.030 do 6.730 dolara. No kasnije faze prodaje i “dinamičko određivanje cijena” – algoritamsko podizanje cijena ovisno o potražnji – gurnuli su neke ulaznice i do 10.990 dolara. Sekundarna tržišta otišla su još dalje, nudeći navedene ulaznice po petostruko većim iznosima.
Obična sjedala prodavala su se za 3.000 do 7.000 dolara, a i najlošija mjesta prelazila su 2.000 dolara. Za atraktivne utakmice po skupinama, pogotovo one za velike europske i južnoameričke reprezentacije ili domaćine turnira, prosječna cijena bila je oko 1.000 dolara, a najskuplje karte i do 2.700 dolara. Čak su i “povoljne” karte za utakmice bez prestiža ostale izvan dosega budžeta prosječnog navijača.
Ključni zaokret: Fifa je preuzela potpunu kontrolu nad prodajom i definiranjem cijena ulaznica (ticketing-om). Umjesto da prodaju prepusti lokalnim organizatorima i sama vodi distribuciju ulaznica, praktički je postala vlastiti preprodavač. Vlasnici karata smiju ih preprodavati na službeno odobrenom sekundarnom tržištu. FIFA tu uzima 30% naknade (15% od prodavatelja i 15% od kupca). Istodobno je uvela dinamičko određivanje cijena, pri kojem mnogi kupci tek na kraju transakcije saznaju koliko uopće plaćaju.
“Fifa je kupnju ulaznice pretvorila u labirint konfuzije, lažne oskudice i nemoguće visokih cijena – sve na štetu potrošača – navijača”, upozorava ekspertica Jennifer Davenport.
Rekordni prihodi – ali za koga?
Ekonomist i stručnjak za sportske financije Richard Sheehan (University of Notre Dame) procjenjuje da bi ukupni prihod od ulaznica i VIP ugostiteljstva mogao premašiti 14 milijardi dolara. Više nego dvostruko od 6,6 milijardi zarađenih u Kataru 2022. Iako ovaj turnir ima više utakmica (48 reprezentacija umjesto 32), projicirani prihod po utakmici skače s 14,5 na najmanje 30 milijuna dolara.
Pritom je ključna razlika: povijesno su organizatori držali cijene relativno pristupačnima i višak potražnje rješavali lutrijom, dok su glavni izvor zarade bila TV-prava i sponzorstva. Ovaj put, ulaznice i hospitality gotovo su ravnopravni televiziji i sponzorima kao generator profita.
Makroekonomija: mit o “prosperitetu”
Fifa prognozira da će Svjetsko prvenstvo donijeti SAD-u 17 milijardi dolara dodatnog BDP-a i otvoriti 185.000 radnih mjesta. No većina neovisnih analitičara upozorava da je riječ o kratkotrajnom, simboličnom poticaju – tek oko 0,05% američkog BDP-a! U velikoj će mjeri biti neutraliziran istiskivanjem drugih oblika turizma. Mnogi će obični posjetitelji jednostavno izbjeći gradove domaćine zbog izuzetno visokih poskupljenja hotela, prijevoza i hrane.
Još je neugodnija slika za gradove domaćine. Kako piše Marni Rose McFall u Newsweek-u, a prenosi Financa.ba, lokalne vlasti snose račune za logistiku, javni prijevoz, sanitarije, sigurnost i ostalu infrastrukturu potrebnu za utakmice tijekom nekoliko tjedana. Studije – uključujući i novo izvješće osiguravatelja Atradius – pokazuju da većina Svjetskih prvenstava gradove košta više nego što im donese. Jednostavna jednačina: Fifa ubire većinu prihoda, gradovi preuzimaju većinu rizika.
Četiri četvrtine, tri TV bloka reklama
Ni same utakmice nisu mogle izbjeći komercijalnu logiku. Uvedene “hidracijske pauze” pretvorile su klasičnu nogometnu strukturu od dva poluvremena u nešto nalik na utakmicu s četiri četvrtine. Iako igrači već imaju pristup vodi po potrebi, obvezne pauze traju dovoljno dugo da TV kuće ubace dodatna tri minuta reklama, dok treneri dobivaju još jednu priliku za taktičko resetiranje.
Za nogometne puriste, to je simboličan trenutak: struktura igre mijenja se prvenstveno kako bi se generirala dodatna minutaža za oglašavanje.
Tko ustvari “pobjeđuje”?
Ovo Svjetsko prvenstvo pokazuje ekstremnu verziju trenda koji traje godinama: globalni mega-spektakli sve više funkcioniraju kao strojevi za ekstrakciju rente, u kojima se privatiziraju prihodi, a socijaliziraju troškovi.
Navijači plaćaju rekordne cijene. Gradovi domaćini preuzimaju dugoročne rizike. Fifa i komercijalni partneri inkasiraju povijesne profite. Nogometna igra, čini se, nikad nije bila izdašnija – ali ne za one koji stoje u redu za ulaznice.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
