Američki antropolog David Graeber život je posvetio istraživanju ekonomije i društvenih institucija. Posebno ga je zanimalo poreklo novca i povezanost duga s moralnim poretkom zajednice. Bio je poznat kao mislilac koji je osporavao uvriježene ideje liberalne ekonomije.
Njegova politička aktivnost bila je jednako izražena kao i znanstveni rad. Graeber je bio jedan od osnivača pokreta Occupy Wall Street, koji je kritizirao nejednakosti globalnog kapitalizma.
Prije više od dva desetljeća objavio je članak o fenomenu besmislenih poslova. Tekst je u kratkom vremenu postao popularan, pa ga je Graeber proširio u knjigu pod naslovom Besni poslovi: Teorija. Knjiga je ugledala svjetlo dana prije sedam godina, a dvije godine nakon toga autor je iznenada preminuo u Italiji.
Što je besmisleni posao?
Graeber definira besmisleni posao kao onaj za koji čak i osoba koja ga obavlja osjeća da ne bi trebao postojati. Ključna je pretpostavka da radnik mora glumiti suprotno, održavajući privid svrhe. Najčešće se takvi poslovi nalaze u financijama, administraciji, marketingu, pravu i ljudskim resursima.
Prema autoru, to su zadaci koji ne donose vrijednost i zapravo su nepotrebni. Razlikovao je nekoliko tipova ovakvih poslova.
Kontrolori formalno potvrđuju procese koji se u praksi često ne provode.
Potrčci služe da bi nadređeni izgledali važnije i moćnije.
Zakrpljivači stalno popravljaju probleme koji bi se mogli sustavno riješiti.
Nadzornici nadziru zaposlenike kojima nadzor nije potreban, stvarajući lažne zadatke i izvještaje.
Plaćenici djeluju u industrijama poput PR-a, lobiranja ili telemarketinga, koje mnogi smatraju suvišnima.
Graeber također upozorava na “bullshitizaciju” stvarnih poslova, primjerice u obrazovanju, gdje administracija potiskuje osnovne zadatke nastavnika i istraživača.
Ljudi rade više nego što bi morali
Britanski ekonomist John M. KeynesJohn Maynard Keynes je engleski ekonomist, novinar i financi... predviđao je da će tehnološki napredak donijeti radni tjedan od 15 do 20 sati. Produktivnost se doista povećala, ali umjesto skraćenja radnog vremena, nastali su brojni novi i besmisleni poslovi. Graeber tvrdi da milijuni ljudi provode živote radeći zadatke za koje vjeruju da ne moraju postojati.
Ovaj paradoks objašnjava zašto danas radimo više, iako tehnologija omogućava manje rada.
Menadžerski feudalizam
Graeber uvodi pojam “menadžerski feudalizam”, gdje moć korporativnih menadžera ovisi o broju podređenih. Hijerarhija se održava zapošljavanjem pomoćnika, bez stvarne potrebe za njihovim radom. Takav sustav povećava birokratizaciju i širi poslove bez svrhe.
Razlog zašto se to tolerira nalazi se u kultu rada. Rad se smatra moralnom vrijednošću i dokazom osobne vrijednosti, pa ljudi prihvaćaju preopterećenost kao znak statusa.
Unatoč uvjerenju da bi radnici trebali biti zadovoljni kada za malo truda primaju dobru plaću, istraživanja pokazuju suprotno. Radnici u besmislenim poslovima često pate od nesreće, anksioznosti i depresije. Njihovo nezadovoljstvo pojačava osjećaj krivnje i strah od razotkrivanja.
Najveći problem, prema Graeberu, jest gubitak osjećaja smisla. Kada bi njihova radna mjesta nestala, svijet se gotovo ne bi promijenio, a ponekad bi bio i bolji.
Rad brige i moguća pobuna
Graeber osporava ekonomske modele koji se temelje isključivo na proizvodnji i potrošnji dobara. Ističe da sve veću važnost ima rad brige – poslovi koji omogućuju funkcioniranje ljudi, životinja, biljaka i strojeva.
Takvi poslovi obuhvaćaju medicinske sestre, odgojitelje, ali i mnoge fizičke radnike čiji je rad nužan za svakodnevni život. Graeber predviđa moguću “pobunu brižnih klasa”, koje su potplaćene i nedovoljno cijenjene. Kao rješenje nudi univerzalni osnovni dohodak, koji bi smanjio nejednakosti i ograničio širenje besmislenih radnih mjesta.
Zašto nastaje toliko besmislenih poslova?
Iako su kritičari tvrdili da je knjiga previše američko-centrična i generalizirajuća, Graeber je temeljio zaključke na više od 250 svjedočanstava radnika. Neki primjeri zvuče komično, a neki tragično.
Jedan radnik dobio je povišicu nakon što je pokušao dobiti otkaz zbog besmislenog posla. Druga radnica je, iako zaposlena da organizira aktivnosti za starije osobe, većinu vremena trošila na ispunjavanje anketa.
Kao što ističe Bonitet, Graeberove ideje, iako ponekad oštre, potiču na razmišljanje. Njegovo djelo otvara pitanje: zašto suvremeni sustav stvara toliko poslova bez svrhe i zašto ljudi to mirno prihvaćaju?
