Kada lideri razmišljaju o izgaranju na poslu, često zamišljaju jasne znakove krize. To su umor, emocionalni slom ili otvoreno nezadovoljstvo.
No izgaranje na poslu ne mora izgledati dramatično. Ponekad izgleda kao potpuna profesionalnost.
To je osoba koja uvijek ispunjava očekivanja. Ona koja preuzima dodatni posao kada nastane problem. Ona koja odgovara na e-mailove i izvan radnog vremena kako nikoga ne bi razočarala.
Takvi zaposlenici rijetko traže pomoć. Oni jednostavno nastavljaju raditi.
Tiha sredina je skriveni oblik izgaranja na poslu
Mnogi stručnjaci taj fenomen nazivaju “Tiha sredina”.
To su sposobni i savjesni profesionalci koji nisu u krizi, ali niti ne napreduju. Oni održavaju organizaciju stabilnom. Pouzdani su, odgovorni i produktivni.
Problem je što njihov napor često ostaje neprimijećen.
Organizacije tada pogrešno zaključuju da je sve u redu. Sposobnost suočavanja zamjenjuje se stvarnim blagostanjem.
Cijena tihog suočavanja
Ljudi iz takozvane tihe sredine rijetko stvaraju probleme. Oni se prilagođavaju.
Produžuju radno vrijeme bez prigovora. Prihvaćaju nerealne rokove kako ne bi izgledali zahtjevno. Često ublažavaju vlastita mišljenja kako bi zadržali sklad u timu.
Na površini to izgleda kao otpornost. U stvarnosti je često riječ o maskiranju stresa.
Ljudi prikazuju smirenost i kada se osjećaju preopterećeno. Govore „da“ kada zapravo misle „još ne“.
Kako izgaranje na poslu postupno smanjuje kapacitet
S vremenom nastaje jaz između onoga što ljudi osjećaju i onoga što pokazuju.
Taj jaz ima cijenu. Kada netko stalno potiskuje vlastite signale umora, samopouzdanje počinje slabjeti.
Ljudi više ne pitaju je li posao održiv. Umjesto toga pitaju se koliko još mogu izdržati.
Svjetska zdravstvena organizacija definira izgaranje kao kronični stres na poslu koji nije uspješno kontroliran. No svakodnevno pretvaranje dodatno opterećuje živčani sustav i smanjuje oporavak.
Zašto su visoko učinkoviti zaposlenici posebno ranjivi
Zaposlenici koji daju najbolje rezultate često su najranjiviji.
Oni svoj identitet povezuju s doprinosom i pouzdanošću. Zato se češće previše obvezuju i preuzimaju dodatne odgovornosti.
Gallupova istraživanja pokazuju zanimljiv obrazac. Većina zaposlenika nije potpuno angažirana, ali i dalje ispunjava očekivanja.
Produktivnost može ostati stabilna dugo nakon što energija počne padati.
Što lideri mogu učiniti drugačije
Ako je izgaranje na poslu kulturni problem, rješenje mora doći iz vodstva.
Prvi korak je stvarna sigurnost za iskrenost. Mnoge organizacije govore da cijene otvorenost, ali neslaganje često kažnjavaju. Tada zaposlenici biraju pristojnost umjesto realnosti.
Drugi korak je redefiniranje snage. Izdržljivost bez oporavka nije otpornost. To je samo odgođeno iscrpljivanje.
Lideri moraju pokazati primjer. Granice, realan tempo i oporavak moraju biti vidljivi.
Organizacije trebaju drugačiji ritam rada
Ljudi nisu linearni. Energija raste i pada.
Unatoč tome, mnoge tvrtke očekuju stalni vrhunac produktivnosti. Takav model dugoročno vodi prema izgaranju na poslu.
Održiva izvedba zahtijeva ritam. Sustavi moraju uključivati vrijeme za oporavak, a ne oslanjati se samo na individualnu izdržljivost.
Izgaranje na poslu postaje kulturni problem
Organizacije budućnosti neće pobjeđivati zahvaljujući dužem radnom vremenu. Pobjeđivat će one koje razumiju ljudski kapacitet.
One će graditi kulture u kojima ljudi mogu doprinositi bez pretvaranja i odmarati se bez straha.
Izgaranje na poslu ne počinje uvijek slomom. Često počinje tihim funkcioniranjem i stalnim dokazivanjem kompetencije.
Ako je kompetencija jedina stvar koju organizacija mjeri, pretvaranje postaje najlakša strategija. A kada pretvaranje postane norma, izgaranje na poslu postaje dio kulture.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
