Bruto plaća ne govori koliko zaposlenik stvarno zaradi. Tek neto iznos otkriva koliko novca ostaje nakon poreza i doprinosa, a razlike među europskim državama veće su nego što većina radnika pretpostavlja.
Najnoviji podaci Eurostata za 2025. godinu, objavljeni sredinom 2026., pokazuju da udio bruto plaće koji odlazi na poreze i obvezna davanja varira od samo 15,1 posto na Cipru do čak 41,5 posto u Rumunjskoj. Prosjek Europske unije iznosi 29,1 posto, što znači da gotovo trećina bruto primanja ne završava na računu zaposlenika.
Za prosječnog radnika u Europskoj uniji to znači da od 37.958 eura bruto godišnje kući odnese 26.929 eura, dok 11.029 eura odlazi na poreze i doprinose.
Gdje radnicima ostaje najviše, a gdje najmanje?
Rumunjska predvodi ljestvicu s najvećim poreznim opterećenjem rada. Ondje zaposlenicima kroz poreze i doprinose odlazi 41,5 posto bruto plaće. Slijede Litva (39,1 posto), Belgija (37,6 posto), Slovenija (36,9 posto), Njemačka (34,8 posto), Danska (34 posto) i Mađarska (33,5 posto).
Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje u kojima zaposlenici zadržavaju najveći dio svojih primanja. Cipar prednjači s poreznim opterećenjem od 15,1 posto, a slijedi Grčka sa 17 posto. Među državama s nižim opterećenjem rada nalaze se i Španjolska, Češka, Irska, Portugal i Bugarska.
Hrvatska je iznad prosjeka Europske unije, s udjelom poreza i doprinosa od 31,5 posto bruto plaće. Među četiri najveća gospodarstva EU-a najveće opterećenje bilježi Njemačka, dok je najmanje u Španjolskoj.
A gdje je Bosna i Hercegovina?
Bosna i Hercegovina nije uključena u Eurostatovu usporedbu jer nije članica Europske unije, a istraživanje se temelji na jedinstvenoj metodologiji koja uzima u obzir tip kućanstva, porezne olakšice i socijalne naknade.
Ipak, podaci Agencije za statistiku BiH daju dobar okvir za procjenu opterećenja rada. Tijekom 2025. godine prosječna bruto plaća iznosila je oko 2.450 do 2.500 KM, dok se prosječna neto plaća kretala između 1.570 i 1.605 KM.
To znači da zaposlenicima u prosjeku ostane oko 64 posto bruto plaće, dok oko 36 posto otpada na poreze i doprinose.
Iako ti podaci nisu metodološki izravno usporedivi s Eurostatovom analizom, pokazuju da je porezno opterećenje rada u BiH relativno visoko. Drugim riječima, zaposlenicima nakon obveznih davanja ostaje približno dvije trećine bruto plaće, što otvara isto pitanje kao i u zemljama Europske unije – koliko visoko opterećenje rada utječe na konkurentnost gospodarstva, rast plaća i privlačenje kvalificirane radne snage.
Obitelj može potpuno promijeniti porezni račun
Eurostatovi podaci pokazuju da obiteljski status često ima jednako velik utjecaj kao i visina plaće.
Najizraženiji primjer dolazi iz Njemačke. Samac bez djece od bruto godišnje plaće od 47.514 eura raspolaže s oko 31.000 eura neto. Kućanstvo s jednim zaposlenim i dvoje djece, uz istu bruto plaću, zadržava čak 47.424 eura.
Razlika iznosi 16.424 eura godišnje.
U pojedinim državama, poput Grčke i Poljske, porezne olakšice i obiteljske naknade toliko su izdašne da u određenim slučajevima neto primanja mogu biti i viša od bruto iznosa.
Porez na dohodak nije cijela priča
Ukupno opterećenje rada ne određuje samo porez na dohodak.
Ekonomist Alex Mengden iz Tax Foundationa upozorava za Euronews Business da ukupno porezno opterećenje rada ne određuje samo porez na dohodak. Veliku ulogu imaju i doprinosi za socijalno osiguranje. Kao primjer navodi Dansku i Poljsku. Danska najveći dio opterećenja iskazuje kroz porez na dohodak, dok se u Poljskoj znatan dio troška krije u doprinosima koje plaćaju poslodavci i zaposlenici.
Radnika, međutim, ne zanima kako država prikuplja novac. Presudno je koliko mu ostane na računu nakon svih obveznih davanja.
Porezni sustav postaje pitanje konkurentnosti
Ovi podaci govore mnogo više od toga koliko država uzima od plaće.
Visina poreza i doprinosa izravno utječe na trošak rada, konkurentnost gospodarstva, privlačnost za investitore i sposobnost država da privuku kvalificirane radnike. Zemlje s većim poreznim opterećenjem često nude razvijenije javne usluge, ali istodobno povećavaju troškove zapošljavanja i smanjuju raspoloživi dohodak zaposlenika.
Za kompanije to znači različite troškove poslovanja. Za zaposlenike različitu kupovnu moć. Za države sve intenzivniju utrku za talentima i investicijama.
Najnoviji podaci Eurostata zato pokazuju da pitanje nije samo koliku plaću zarađujete, nego i koliki dio tog novca nakon svih davanja doista ostaje vaš.
