Cijene plastike i polimera dosegnule su najviše razine u posljednje četiri godine, ponajviše zbog zastoja u Hormuškom tjesnacu.
Prema procjenama nizozemskog Rabobanka, kroz taj strateški važan prolaz godišnje prolaze petrokemijski proizvodi u vrijednosti od 20 do 25 milijardi dolara. Dugotrajniji poremećaji mogli bi natjerati proizvođače da veće troškove prebace na krajnje potrošače.
Analitičar OPIS-a Joel Morales upozorava da su tvrtke koje uvoze sirovine s Bliskog istoka – praktički cijeli svijet – izgubile velikog dobavljača te se sada natječu za zamjenske izvore po znatno višim cijenama. Bliski istok, predvođen Saudijskom Arabijom, činio je 2025. godine više od 40 posto globalnog izvoza polietilena i opskrbljuje gotovo sve regije svijeta, uz iznimku Sjeverne Amerike.
Rast cijena i poremećaji u opskrbi
Cijene ključnih plastičnih materijala, poput polietilena (PE) i polipropilena (PP), snažno su porasle od početka sukoba, prateći rast troškova sirove nafte i drugih sirovina. Globalna logistika postala je neizvjesna, upozorio je izvršni direktor Dowa Jim Fitterling, procjenjujući da je polovica svjetske ponude polietilena izložena zbivanjima na Bliskom istoku.
Analitičari navode da bi potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo poremetiti isporuke oko 1,2 milijuna barela posebnog derivata nafte, dodatno ograničavajući dostupnost ključne sirovine za petrokemijsku industriju. Ekonomist Maksim Sonin sa Sveučilišta Stanford ističe da nagli rast cijena odražava povećani „dodatak na rizik“, pri čemu je Azija posebno pogođena zbog snažne ovisnosti o naftnim derivatima. Najizloženiji su Japan, Južna Koreja i Indija.
Prednost Sjeverne Amerike
Proizvođači plastike u Aziji i Europi suočavaju se s rastućim troškovima i smanjenim maržama jer se uvelike oslanjaju na uvoz s Bliskog istoka. U Europi dodatni problem predstavlja jaz između rastućih cijena nafte i postojećih ugovornih cijena, što otežava prijenos troškova na kupce.
Sjeverna Amerika, međutim, ima relativnu prednost zahvaljujući dostupnosti sirovina. Plastika se u SAD-u uglavnom proizvodi iz prirodnog plina, dok se u drugim dijelovima svijeta proizvođači oslanjaju na naftne derivate. Više od polovice američkog polietilena ide u izvoz, što proizvođačima omogućuje iznadprosječnu zaradu.
Teret snose potrošači
Rastući troškovi već se prelijevaju na krajnje potrošače. Američki Celanese već je podigao cijene, dok Dow najavljuje dodatna poskupljenja polietilena. Europske kompanije, poput BASF-a i Wacker Chemieja, također prate trend rasta cijena, a njemački Lanxess podigao je cijene specijalnih aditiva i plastifikatora i do 50 posto.
Pritisak se osjeća i izvan industrije plastike. Indijski proizvođač flaširane vode Bisleri povećao je cijene za 11 posto, dok Ecolab uvodi dodatne energetske naknade od 10 do 14 posto.
Analitičari upozoravaju da bi rast ulaznih troškova mogao oslabiti potražnju za sekundarnim proizvodima i dodatno pojačati globalne inflacijske pritiske. Dugoročno, tržište plastike moglo bi se konsolidirati, uz jačanje velikih proizvođača s nižim troškovima proizvodnje.
