Ravnoteža između poslovnog i privatnog života postala je jedna od važnijih tema suvremenog radnog okruženja. Dok starije generacije često kritiziraju mlađe zbog njihova drukčijeg odnosa prema poslu, sve je više razloga za preispitivanje uvriježenih predodžbi o uspjehu, karijeri i onome što doista znači živjeti ispunjenim životom.
Gotovo svaka generacija imala je zamjerke na račun one koja dolazi nakon nje. Mladi navodno nisu spremni dovoljno naporno raditi, previše očekuju i žele uspjeh bez odricanja. No ako se iste kritike ponavljaju desetljećima, vrijedi se zapitati koliko su utemeljene.
Svaka generacija mijenja pravila igre
Pripadnici baby boom generacije vjerovali su da je odanost jednom poslodavcu najbolji put do sigurnosti i stabilne karijere. Generacija X počela je uviđati da takva odanost ne jamči uvijek sigurnost. Milenijalci su potom sve snažnije isticali važnost ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Danas generacija Z otvara novo pitanje: isplati li se cijeli život podrediti poslu ako pritom izostaju sreća i osobno zadovoljstvo?
Kada uspjeh ne donosi ispunjenje
Blake Mycoskie jedan je od poduzetnika koji je iskusio koliko profesionalni uspjeh ne mora značiti i osobno ispunjenje. Izgradio je TOMS, brend obuće koji je izrastao u globalno prepoznatljiv poslovni pothvat, a njegovo se ime povezivalo s poduzetničkim uspjehom i društveno odgovornim poslovanjem.
Ipak, iza uspješne poslovne priče krila se i drukčija stvarnost. Unatoč priznanjima, poslovnim postignućima i medijskoj pozornosti, Mycoskie se suočavao s dubokim nezadovoljstvom.
Kako je sam priznao, postojao je velik raskorak između onoga što je mislio da bi trebao osjećati i onoga što je doista proživljavao. S vremenom je shvatio da ni nagrade, ni naslovnice, ni poslovni uspjesi ne mogu sami po sebi riješiti osobne probleme.
Zašto generacija Z preispituje ustaljene predodžbe o karijeri
Mnogi mladi zaposlenici ne odbacuju rad, nego preispituju uvjerenje da bi posao trebao biti središte njihova identiteta i života.
Promatraju starije generacije koje su ostvarile profesionalne ciljeve, ali se istodobno suočavaju sa stresom, sindromom izgaranja i nezadovoljstvom. Zato sve češće postavljaju pitanja koja su se dugo zanemarivala.
Vrijedi li poslovni uspjeh žrtvovanja vremena s obitelji? Koliko nas stoje prijateljstva i odnosi koji trpe zbog prekovremenog rada? I naposljetku, kada je doista dovoljno?
Drukčiji pristup ravnoteži između posla i privatnog života
Nakon povlačenja iz aktivnog vođenja TOMS-a, Mycoskie se posvetio i projektu Enough, usmjerenom na preispitivanje odnosa prema radu i važnost mentalnog zdravlja.
Pristup se temelji na jednostavnim načelima: nema poslovnih poruka prije devet sati ujutro ni nakon 18 sati, a prekovremeni rad nije poželjan čak ni kada zaposlenici vole svoj posao.
Posebno se ističe odgovornost rukovoditelja. Kada voditelji otvoreno priznaju da su zanemarili vlastite granice i narušili ravnotežu između posla i privatnog života, zaposlenicima šalju važnu poruku: briga o sebi nije znak nedovoljne predanosti poslu.
Ravnoteža između posla i privatnog života važnija je nego ikad
Možda generacija Z nije protiv rada. Možda samo odbija prihvatiti uvjerenje da poslovni uspjeh automatski donosi sreću i zadovoljstvo.
Ravnoteža između poslovnog i privatnog života sve se više prepoznaje kao važan čimbenik dugoročnog zadovoljstva i očuvanja mentalnog zdravlja. U svijetu koji često slavi neprestanu produktivnost, ključno pitanje više nije samo koliko još možemo raditi, nego i kakav život želimo izgraditi izvan posla.
Možda se upravo u tome krije najvažnija promjena u načinu na koji mlađe generacije promišljaju karijeru: uspjeh se ne mjeri samo onime što postignemo na poslu, nego i time koliko nam prostora ostaje za život koji nas ispunjava.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
