Prije petnaestak godina, ekonomski analitičari i mediji gotovo su jednoglasno otpisali milenijalce. Rođeni između ranih 1980-ih i sredine 1990-ih, zakoračili su na tržište rada u najgorem mogućem trenutku – neposredno nakon globalne financijske krize 2008. godine. U pojedinim dijelovima Europe nezaposlenost mladih premašivala je 50 posto, što je iznjedrilo sumornu sintagmu „izgubljene generacije“. Dok su živjeli s roditeljima, bez realne perspektive za rješavanje stambenog pitanja, starije su im generacije s visoka dijelile lekcije o financijskoj odgovornosti, kriveći skupe “bruncheve” za njihov ekonomski zastoj.
Danas, kada se ova kohorta nalazi u dobi između 30. i 45. godine života, makroekonomska slika potpuno je preokrenuta. Milenijalci su izveli dramatičan ekonomski zaokret. Danas zarađuju više nego što je ijedna generacija zarađivala u njihovoj dobi i ubrzano hvataju korak u stopi vlasništva nad nekretninama. Paralelno s ekonomskim usponom, svjedočimo i njihovoj kulturnoj dominaciji. Od televizije i glazbe do mode, gdje se čak i zloglasne uske traperice vraćaju na velika vrata.
Pandemijski vakuum i smjena na vrhu korporacija
Dio ovog uspjeha svakako pripada prirodnom životnom i ekonomskom ciklusu. Kako generacije stare, akumuliraju kapital, napreduju u hijerarhiji i kupuju nekretnine. dok istovremeno kroz kupovnu moć oživljavaju kulturu svoje mladosti prema već prokušanom dvadesetogodišnjem ciklusu nostalgije.
Međutim, povratak milenijalaca strukturno je drugačiji. Njihova rana ekonomska nesreća kasnije je kompenzirana neočekivanim tržišnim okolnostima. Pandemija bolesti COVID-19 potaknula je val prijevremenih umirovljenja među starijim radnicima, stvorivši ozbiljan vakuum u višem menadžmentu. Taj su prostor spremno popunili upravo milenijalci, preuzevši upravljačke poluge znatno brže nego što bi to bio slučaj u redovnim okolnostima.
Tehnološki kapital i apsolutni monopol nad umjetnom inteligencijom
Ipak, ključni pokretač ovog uzleta nisu demografski šokovi, već inovacije i stvaranje nove vrijednosti. Okosnicu tehnološke industrije, sektora koji je u posljednjem desetljeću generirao golemo bogatstvo, čine upravo pripadnici ove generacije. Podaci pokazuju da milenijalci čine dvostruko veći udio među američkim milijarderima nego što je to bio slučaj s Generacijom X u istoj životnoj dobi.
Štoviše, sljedeći veliki tehnološki skok – umjetna inteligencija – samo će dodatno zacementirati njihovu tržišnu poziciju. Ključni lideri koji predvode AI revoluciju i oblikuju buduću produktivnost globalnog gospodarstva, poput Sam Altman-a, Dario Amodei-ja i Mark Zuckerberg-a, redom su milenijalci.
Isti taj tehnološki ekosistem potiče i njihovu kulturnu hegemoniju. Streaming platforme poput Spotifya, YouTubea i Netflixa funkcioniraju kao svojevrsni strojevi za nostalgiju koji novim generacijama serviraju milenijalske hitove. Ipak, averzija zabavne industrije prema riziku u eri društvenih mreža rezultira visoko profitabilnim nastavcima provjerenih franšiza, poput novog nastavka filma „Vrag nosi Pradu“.
Tržište ispred državnog intervencionizma
Ekonomska rehabilitacija milenijalaca nosi iznimno važnu poruku za makroekonomiste, bankare i kreatore javnih politika. Njihova priča dokazuje da čak i naizgled „izgubljene“ kohorte mogu pronaći svoj put prema prosperitetu.
Ključna je lekcija da se perspektiva ove generacije poboljšala zahvaljujući dinamici slobodnog tržišta, tehnološkim inovacijama i prilagodljivosti. Nikako kroz državne pakete spašavanja i intervencionizam koji su mnogi svojedobno zagovarali. Danas, u trenutku kada umjetna inteligencija izaziva opravdanu zabrinutost oko budućnosti radnih mjesta za nove mlade generacije, impresivan povratak milenijalaca nudi snažan i utemeljen razlog za ekonomski optimizam.
Veronika Čule, Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
