FintechAko želimo nekome na jednostavan način objasniti što je f... sektor Srbije sve se ozbiljnije pozicionira kao potencijalno tehnološko središte jugoistočne Europe. Iza te ambicije više ne stoji samo cjenovno konkurentna radna snaga. Tu su milijarde eura izvoza ICT usluga, razvijena tehnološka baza, instant plaćanja, regulatorni sandbox i sve čvršća povezanost s europskom platnom infrastrukturom.
Britanski The Fintech Times nedavno je Srbiju izdvojio kao mogućeg sljedećeg fintech igrača jugoistočne Europe. Takve ocjene lako mogu završiti kao još jedna priča o „novom tehnološkom hubu“. Brojke, međutim, pokazuju da u ovom slučaju postoji nešto čvršća podloga.
Najvažniji argument nije broj fintech aplikacija na domaćem tržištu.
To je izvoz tehnologije.
Od 375 milijuna do 4,55 milijardi eura
Izvoz ICT usluga Srbije u 2025. dosegnuo je rekordnih 4,552 milijarde eura, deset posto više nego godinu ranije. Suficit u razmjeni ICT usluga iznosio je 3,529 milijardi eura.
Još je zanimljiviji pogled unatrag.
Prema podacima srbijanskog Ureda za IT i eUpravu, izvoz ICT usluga 2012. iznosio je približno 375 milijuna eura. Do 2025. povećao se oko dvanaest puta.
Srbija je pritom prvi put premašila Bugarsku, čiji je izvoz ICT usluga prošle godine iznosio oko 4,27 milijardi eura.
To je važna promjena.
Srbija se dugo promovirala prvenstveno kao relativno povoljna lokacija za outsourcing. Danas je zanimljivija druga faza razvoja: može li zemlja iz izvoznika programerskog rada prijeći u izvoznika vlastitih proizvoda, financijske tehnologije i intelektualnog vlasništva?
Upravo se tu odlučuje hoće li nastati pravi fintech hub.
Fintech ne nastaje samo u startupima
Fintech ekosustav obično povezujemo sa startupima, investicijskim fondovima i aplikacijama. No bez odgovarajuće financijske infrastrukture njihov je prostor za rast ograničen.
Srbija tu ima nekoliko zanimljivih prednosti.
Narodna banka Srbije još je 2018. pokrenula IPS NBS sustav instant plaćanja, koji omogućuje prijenos novca 24 sata dnevno, svakog dana u godini. Novac primatelju stiže u nekoliko sekundi.
Sustav se više ne koristi samo za klasične bankovne transfere. Plaćati se može putem QR koda, mobilnog bankarstva i na prodajnim mjestima, a novac je moguće poslati i korištenjem broja mobilnog telefona.
Korištenje brzo raste.
U prvom tromjesečju 2026. IPS NBS sustav obradio je 31,9 milijuna instant plaćanja, čak 30,8 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Ukupna vrijednost transakcija dosegnula je 392,8 milijardi dinara.
Samo skeniranjem NBS IPS QR koda obavljeno je više od 10 milijuna plaćanja, ukupne vrijednosti veće od 53 milijarde dinara.
Drugim riječima, infrastruktura postoji, ali postoji i sve veća navika njezina korištenja.
Sandbox za ideje koje još nemaju dozvolu
Drugi važan dio priče je regulativa.
Narodna banka Srbije omogućila je regulatorni sandbox, odnosno kontrolirano okruženje u kojem kompanije i poduzetnici mogu testirati inovativne modele platnih usluga prije prolaska kroz puni postupak licenciranja.
Za fintech kompaniju to je važna razlika.
Financije su jedno od najreguliranijih područja gospodarstva. Startup može imati dobru tehnologiju, ali ako je put od prototipa do tržišta preskup i predug, inovacija lako završi prije nego što dođe do korisnika.
Sandbox taj problem ne uklanja, ali smanjuje početnu regulatornu prepreku.
Srbija uz to ima pravni okvir za digitalnu imovinu, omogućenu videoidentifikaciju korisnika i digitalno ugovaranje dijela financijskih usluga.
To je infrastruktura koju je teško vidjeti na prvi pogled, ali upravo ona određuje koliko brzo fintech proizvod može prijeći iz ideje u stvarnu uporabu.
SEPA mijenja računicu
Još važniji korak stigao je u svibnju 2025., kada je Srbija postala 41. zemlja uključena u geografski obuhvat SEPA platnih shema.
Europsko platno vijeće tada je naglasilo da je Narodna banka Srbije poduzela korake za usklađivanje platnih sustava i regulatornog okvira sa standardima Europske unije.
Za građane i kompanije krajnji rezultat trebali bi biti jednostavniji i učinkovitiji prekogranični transferi u eurima kako se srbijanske financijske institucije budu uključivale u odgovarajuće SEPA sheme.
Za fintech industriju značenje je šire.
Ako kompanija razvija financijsku tehnologiju u Srbiji, njezino prirodno tržište više ne mora završavati na državnoj granici.
To je posebno važno za relativno malo domaće tržište. Ono teško može samo proizvesti fintech kompaniju ozbiljne međunarodne veličine. Izvoz proizvoda zato nije dodatak poslovnom modelu. Mora biti njegov sastavni dio.
Tehnološka baza već postoji
Tu Srbija dobiva možda najvažniju prednost.
Ne mora graditi fintech sektor od nule jer već ima relativno razvijen ICT ekosustav, inženjersku bazu i kompanije naviknute poslovati za međunarodne klijente.
To mijenja i prirodu pitanja.
Više nije dovoljno pitati može li Srbija proizvesti dovoljno programera. Važnije je može li dio tog znanja pretvoriti u vlastite proizvode, patente, platforme i kompanije koje mogu skalirati izvan domaćeg tržišta.
I domaće digitalno tržište brzo raste. Prema podacima Narodne banke Srbije, u prvom tromjesečju 2026. obavljeno je 32,9 milijuna online kupnji, čak 39,7 posto više nego godinu ranije. Broj domaćih internetskih trgovina istodobno je porastao 20,2 posto, na 5.948.
To možda nije izravno fintech pokazatelj, ali govori nešto važno: baza korisnika naviknutih na digitalne transakcije postaje sve veća.
Beograd još nije London ni Vilnius
Tu treba povući granicu između potencijala i stvarnosti.
Za međunarodno fintech središte nisu dovoljni programeri, nekoliko uspješnih kompanija i dobra platna infrastruktura. Potrebni su kapital, specijalizirani investitori, regulatorna predvidljivost, mogućnost privlačenja međunarodnih stručnjaka i, možda najvažnije, kompanije koje iz lokalnog ekosustava mogu izrasti u globalne igrače.
U Europi se za fintech kapital već natječu London, Berlin, Amsterdam, Stockholm i Pariz. U srednjoj i istočnoj Europi snažne tehnološke ekosustave izgradili su i gradovi poput Tallinna i Vilniusa.
Srbija zato ne mora postati „novi London“ da bi bila uspješna.
Realnija prilika leži u tome da postane regionalna baza za razvoj i izvoz financijske tehnologije prema EU-u i tržištima jugoistočne Europe.
A za takvu poziciju već ima nekoliko važnih sastojaka.
ICT izvoz mjeri se milijardama eura. Instant plaćanja postala su svakodnevna infrastruktura. Postoji regulatorni prostor za testiranje novih proizvoda. SEPA smanjuje udaljenost od europskog platnog tržišta.
Sljedeći korak bit će teži.
Srbija sada mora pokazati da iz snažnog IT sektora može proizvesti fintech kompanije čija će vrijednost biti u proizvodu, tehnologiji i intelektualnom vlasništvu, a ne samo u satima rada prodanima inozemnim klijentima.
Ako u tome uspije, pitanje više neće biti može li postati regionalno fintech središte.
Bit će pitanje koliko brzo.
