Hrvatska je ovog ljeta srušila povijesni rekord potrošnje električne energije. No važniji od 3.400,5 MWh je trenutak u kojem se rekord dogodio – u 21 sat, kada solarna proizvodnja već snažno pada.
Ljetni maksimumi tako su prestigli zimske. Toplija ljeta, klimatizacija i turistička potrošnja mijenjaju profil sustava, dok istodobno ubrzano raste proizvodnja iz solarnih elektrana.
Novi problem zato nije samo koliko električne energije možemo proizvesti, nego imamo li je upravo u satu kada je potrebna.
Solar raste, ali sunce zalazi prije vrhunca potrošnje
Hrvatska posljednjih godina snažno povećava solarne kapacitete. Instalirana snaga solarnih elektrana početkom ove godine dosegnula je oko 1.500 MW, čime je solar prestigao vjetar.
Proizvodnja solarnih elektrana porasla je s približno 53.000 MWh 2015. na više od milijun MWh prošle godine.
To mijenja način na koji elektroenergetski sustav funkcionira.
Tijekom sunčanih sati dio kućanstava i kompanija proizvodi vlastitu električnu energiju pa njihova stvarna potrošnja nije u cijelosti vidljiva kao opterećenje mreže. Nekoliko sati poslije situacija se mijenja.
Ljeti je opterećenje hrvatske mreže najveće između 20 i 22 sata. Povijesni rekord dogodio se upravo u 21 sat.
Što više solara ulazi u sustav, važnije postaje što se događa nakon zalaska sunca.
Elektrane mogu rasti brže od mreže
Rješenje zato nije samo gradnja novih solarnih elektrana.
Potrebni su baterijski spremnici, fleksibilni izvori proizvodnje, upravljanje potrošnjom i mreža sposobna prenijeti energiju između mjesta na kojima se proizvodi i onih na kojima je potrebna.
Prema procjeni Hrvatske gospodarske komore, proizvodni projekti u Hrvatskoj u prosjeku se realiziraju oko tri puta brže od jačanja prijenosne i distribucijske mreže.
HEP zato uz nove solarne projekte već planira pohranu. Kod sunčane elektrane Sukošan predviđen je baterijski sustav snage do 50 MW i kapaciteta do 200 MWh.
Logika je jednostavna: dio energije proizvedene dok sunce sja može se sačuvati za sate kada solarna proizvodnja pada, a potrošnja električne energije ostaje visoka.
Hrvatska tako prelazi iz prve faze energetske tranzicije – izgradnje novih obnovljivih izvora – u zahtjevniju drugu fazu: upravljanje sustavom u kojem proizvodnja sve manje prati ritam potrošnje.
BiH još nema hrvatski ljetni problem
Bosna i Hercegovina zasad pokazuje drukčiju sliku.
Povijesni maksimum opterećenja bh. elektroenergetskog sustava i dalje je zimski. Posljednjeg dana 2025. u 18 sati dosegnuo je 2.209 MW.
Ovog ljeta maksimumi su znatno niži. U lipnju 2026. maksimalno satno opterećenje iznosilo je oko 1.452 MW, a u srpnju 1.447 MW. Oba maksimuma zabilježena su oko 20 sati.
Dakle, za razliku od Hrvatske, BiH još nema pomicanje povijesnog vrha potrošnje električne energije prema ljetu.
Ali proizvodna strana sustava mijenja se mnogo brže.
Solar u BiH raste brže od potrošnje
U prvih sedam mjeseci 2026. proizvodnja fotonaponskih elektrana priključenih na prijenosnu mrežu BiH dosegnula je oko 327 GWh, što je 17,5 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Samo u srpnju proizvele su 73,8 GWh.
Istodobno je preuzimanje električne energije s prijenosne mreže u prvih sedam mjeseci bilo oko 1,7 posto manje nego godinu ranije.
To je važniji podatak nego što na prvi pogled izgleda.
Proizvodna struktura mijenja se brže od same potražnje.
A pritisak bi mogao dodatno rasti. Prema najnovijem Indikativnom planu NOSBiH-a, u različitim fazama razvoja nalazi se oko 13.500 MW fotonaponskih i 4.600 MW vjetroelektrana.
To ne znači da će 18.100 MW novih kapaciteta biti izgrađeno. Mnogi projekti možda nikada neće doći do realizacije. Ali razmjer interesa pokazuje koliko će mogućnost priključenja, prijenosa i balansiranja postajati važna.
Vrijednost se seli s proizvodnje na fleksibilnost
Hrvatsko iskustvo zato je relevantno za BiH prije nego što se isti izazovi pojave u većem opsegu.
Velik broj solarnih elektrana može osigurati mnogo energije tijekom sunčanog dijela dana. Ne može sam riješiti večernji vrh, nekoliko oblačnih dana ili zimski maksimum.
Vrijednost se zato postupno pomiče prema infrastrukturi koja može povezati proizvodnju i potrošnju: baterijama, snažnijoj mreži, fleksibilnim izvorima i pametnijem upravljanju potrošnjom.
To više nije samo regionalni problem. Mreža postaje jedno od najvećih uskih grla europske elektrifikacije: u EU-u su prošle godine dodani deseci gigavata novih obnovljivih kapaciteta, dok stotine gigavata projekata čekaju priključenje.
Za kompanije se time mijenja i računica ulaganja u vlastitu proizvodnju. Više neće biti dovoljno izračunati koliko električne energije solarna elektrana može proizvesti. Sve će važnije biti kada kompanija energiju troši, koliko proizvedene energije može sama iskoristiti te može li višak pohraniti ili predati mreži.
Mreža postaje jednako važna kao elektrana
Hrvatski rekord zato je važan i za BiH. Ne zato što dvije zemlje već imaju isti profil potrošnje – nemaju ga – nego zato što pokazuju različite faze iste promjene.
Hrvatska već osjeća pritisak ljetnih vrhova. BiH još ima zimski rekord, ali joj solarna proizvodnja raste mnogo brže od potrošnje.
Sljedeća faza energetske tranzicije zato se neće mjeriti samo brojem novih megavata. Mjerit će se sposobnošću sustava da energiju proizvedenu u podne sačuva i isporuči onda kada je stvarno potrebna.
