Europa pokušava osloboditi kapital banaka kako bi više novca završilo u kreditima kompanijama. Novi podaci Europske središnje banke pokazuju problem: dodatni prostor u bilancama ne pretvara se automatski u dodatno financiranje gospodarstva.
Kada se izdavanje sintetičkih sekuritizacija poveća za 1%, rast korporativnih kredita povećava se tek oko 0,02%. Istodobno se isplate dividendi povećavaju oko 0,07%.
Procijenjeni učinak na dividendeDividenda je dio dobiti dioničkom društvu koji se isplaću... tako je više od tri puta veći od učinka na kredite kompanijama.
To ne znači da banke ne kreditiraju. Pokazuje nešto važnije za europsku gospodarsku politiku: osloboditi kapital nije isto što i usmjeriti ga prema novim investicijama.
Banke oslobađaju kapital upravo zbog novih kredita
Sintetička sekuritizacija omogućuje banci da dio kreditnog rizika prenese investitorima, dok krediti ostaju u njezinoj bilanci. Manji rizik znači i manju potrebu za regulatornim kapitalom.
Ideja je jednostavna: ono što banka oslobodi može koristiti za novo kreditiranje.
Kada je ESB u travnju pitao banke zašto koriste sekuritizaciju, upravo su oslobađanje kapitala za nove kredite navele kao glavni motiv. Gotovo polovica banaka eurozone koristi neki oblik sekuritizacije.
Tržište pritom brzo raste. Sintetička sekuritizacija u Europi gotovo se utrostručila od 2021., a krajem 2025. vrijednost takvih struktura iza kojih stoje krediti malim i srednjim kompanijama dosegnula je oko 480 milijardi eura.
No rast tržišta sada omogućuje i bolju provjeru njegove stvarne svrhe. Nova analiza Europske središnje banke pokazuje da sekuritizacija doista povećava korporativno kreditiranje, ali je taj učinak vrlo malen: rast izdavanja od 1% povezan je sa samo oko 0,02% većim rastom kredita kompanijama.
To mijenja raspravu. Pitanje više nije može li sekuritizacija osloboditi kapital, nego koliko tog prostora doista postaje novo financiranje gospodarstva.
Oslobođeni kapital banaka ne zatvara investicijski jaz
Problem dolazi u nezgodnom trenutku za Bruxelles.
Europa pokušava pronaći stotine milijardi eura za energetsku tranziciju, digitalizaciju, obranu, infrastrukturu i tehnološku konkurentnost. Draghijevo izvješće procijenilo je da su potrebna dodatna ulaganja od približno 750 do 800 milijardi eura godišnje.
Jedan od načina da se dio tog novca pokrene jest omogućiti bankama učinkovitije korištenje kapitala.
Zato Europska komisija želi revitalizirati tržište sekuritizacije, pojednostaviti pravila i smanjiti regulatorno opterećenje. Logika je jasna: ako banke mogu osloboditi više kapitala, mogu odobriti više kredita i financirati više investicija.
ESB-ovi podaci pokazuju granicu te računice.
Kapital može biti oslobođen, a da ne završi ondje gdje ga europska gospodarska politika najviše treba.
Dividende su dobar pokazatelj tog problema. ESB procjenjuje da na svaki rast izdavanja sintetičkih sekuritizacija od 1% isplate dividendi rastu oko 0,07%, nasuprot samo 0,02% kod korporativnih kredita.
Više kapitala ne znači automatski lakše financiranje
To je posebno važno jer Bruxelles istodobno pokušava povećati sposobnost europskih banaka da financiraju gospodarstvo.
Europska komisija već priprema promjene koje bi bankama omogućile učinkovitije korištenje kapitala i likvidnosti. Procjena je da bi samo dio tih promjena mogao osloboditi do 230 milijardi eura likvidne imovine.
Novi podaci ESB-a zato postavljaju važnije pitanje od toga koliko će kapitala regulator osloboditi: što će banke s tim prostorom napraviti?
Za kompanije je to ključna razlika.
Više regulatornog prostora u bilanci banke ne znači automatski dostupniji ili jeftiniji kredit za novi stroj, proizvodnu liniju, izvoz ili širenje poslovanja.
Uostalom, europske banke ove su godine dodatno pooštravale kriterije za kreditiranje kompanija. Oslobađanje kapitala može povećati njihov kapacitet za kreditiranje, ali ne uklanja procjenu rizika, cijenu novca ni odluku banke gdje će kapital donijeti najbolji povrat.
Bankarski kredit možda nije dovoljan za ono što Europa želi graditi
Tu priča postaje veća od sekuritizacije.
Banke su prirodan izvor financiranja poslovnih modela čiji se rizik može relativno dobro procijeniti i osigurati. Europa, međutim, treba golema ulaganja upravo u područjima u kojima su rizik i neizvjesnost veći: AI, nove tehnologije, scaleup kompanije, energetsku tranziciju i inovacije.
Takvi projekti ne trebaju uvijek još jedan kredit.
Često trebaju vlasnički kapital, fondove rizičnog kapitala, private equity, obvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... i dublja tržišta kapitala.
ESB zato upozorava da bi tržišta kapitala i equity investitori mogli biti prikladniji za financiranje novih i rizičnijih projekata. Bankarsko kreditiranje, s druge strane, snažno je usmjereno prema nekretninama, koje relativno malo pridonose rastu produktivnosti.
Za Europu zato više nije dovoljno pitati koliko kapitala može osloboditi.
Treba pitati kamo će taj kapital otići.
Za poduzetnika je razlika vrlo konkretna. Najava da će regulator osloboditi milijarde eura kapitala banaka ne znači da će njegov sljedeći kredit automatski biti dostupniji, jeftiniji ili veći.
Problem Europe zato nije samo osloboditi kapital. Problem je dovesti ga do investicija koje mogu stvoriti novi rast.
