Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Petar Ćorluka za Financa.ba: Ako kompanija raste, a ne raste i zajednica oko nje, taj razvoj nije potpun

U svijetu poduzetništva Bosne i Hercegovine, ali i cijele regije, ime Petra Ćorluke sinonim je za uspjeh, viziju i ustrajnost. Kao osnivač i vlasnik poslovnog carstva koje danas zapošljava oko 1000 ljudi, a čiji se proizvodi, predvođeni kultnim brendom Violeta, nalaze na policama trgovina diljem jugoistočne Europe i šire, gospodin Ćorluka predstavlja istinsku inspiraciju.

Povod za naš razgovor je njegovo sudjelovanje kao govornika na nadolazećoj MoBizz 2026. konferenciji, koju organizira portal Financa.ba. Gospodin Ćorluka će podijeliti svoja dragocjena iskustva na panelu intrigantnog naziva “Od ideje do tržišta: mogu li sveučilišta stvarati nove kompanije?”, temi koja pogađa samu srž njegovog vlastitog poslovnog puta.

No, prije nego što zaronimo u budućnost i potencijal akademske zajednice u stvaranju novih poslovnih priča, osvrnut ćemo se na put koji je gospodin Ćorluka već prešao. Njegova karijera, koja je započela hrabrim, gotovo filmskim potezom – napuštanjem sigurnog posla pravnika radi ulaska u neizvjesne poduzetničke vode – nudi neprocjenjive lekcije o hrabrosti, intuiciji i strateškom razmišljanju. Upravo taj prijelomni trenutak, ta prva velika odluka, oblikovala je sve što je uslijedilo.

Napustili ste siguran posao pravnika i pokrenuli vlastiti posao u vrlo neizvjesnom vremenu. Koja Vas je odluka iz tih početaka naučila lekciji kojoj se i danas vraćate prije nego što donesete važan poslovni potez?

Kada je sve počelo, nije bilo ni razvijenog tržišta, ni potrebne infrastrukture, ni iskustva u proizvodnji. Postojali su, međutim, volja, želja i jasna odluka da se nešto stvara i razvija.

I danas se prije svake veće odluke razmišlja dugoročno. Najprije se analiziraju tržište i rizici te procjenjuje hoće li određena odluka kroz nekoliko godina stvarati novu vrijednost. Odluke se nikada ne donose samo zato što nešto u tom trenutku izgleda dobro. Ako ne postoji jasna dugoročna logika, treba znati i odustati od investicije.

Put od distributera do proizvođača bio je dug, ali strateški. Transformacija Violete nije se dogodila preko noći. Gradila se kroz duboko razumijevanje tržišta i, što je još važnije, potreba krajnjeg korisnika.

Godinama ste bili distributer prije nego što ste postali proizvođač. Je li Violeta zapravo nastala onoga trenutka kada ste shvatili da o kupcima znate više od proizvođača čije ste proizvode prodavali?

Trgovina je pružila nešto što je za proizvodnju neprocjenjivo – neposredan kontakt s tržištem i kupcem. Upravo kroz taj kontakt moglo se jasno vidjeti što ljudi kupuju, što traže, što im nedostaje i kakav proizvod žele.

Postalo je jasno da se dugoročna vrijednost može stvarati jedino razvojem vlastitog proizvoda i preuzimanjem kontrole nad njegovom kvalitetom. Zbog toga je prvi kapital ostvaren kroz trgovinu počeo biti usmjeravan u proizvodnju.

Što danas najbrže razlikuje dobru poslovnu priliku od one koja samo tako izgleda?

Dobra poslovna prilika je ona koja je dobro istražena, analizirana i uklopljena u dugoročnu strategiju. Primjer je investicija u kartonažu, gdje se tržište, konkurencija i potrebe kupaca analiziralo gotovo tri godine prije odluke.

S druge strane, nije svaku odluku potrebno dugo odgađati. Ponekad je brzina ključna i odluku treba donijeti u pravom trenutku. Zato je najvažnije znati kada treba pričekati, a kada treba reagirati.

Najveće kompanije rijetko oslabi jedna velika pogreška. Češće ih oslabi niz malih kompromisa. Koji kompromis Violeta nikada nije bila spremna napraviti, bez obzira na cijenu?

Kvaliteta je jedan od kompromisa na koji nikada nismo pristajali. Kada smo širili proizvodnju s toaletnog papira na pelene, vlažne maramice, higijenske uloške i druge proizvode, nismo željeli samo povećavati asortiman. Uveli smo strogu kontrolu kvalitete i laboratorijska ispitivanja prema europskim standardima. To možda kratkoročno povećava trošak, ali dugoročno gradi povjerenje kupca. A povjerenje je za svaki brend važnije od kratkoročne uštede.“

Što je u poslovanju teže – prepoznati pravi trenutak za investiciju ili imati dovoljno discipline da od nje odustanete?

Investicija je pitanje strateškog planiranja, ali i sposobnosti da se prepozna i iskoristi prava prilika u pravom trenutku. Nije cilj investirati samo zato što postoji novac ili zato što je nešto trenutno popularno, već onda kada ulaganje ima jasan potencijal za stvaranje nove vrijednosti.

Violeta je rasla iz Vaše ideje. Lasta je rasla iz tuđe. Što Vas je to iskustvo naučilo o razlici između stvaranja kompanije i njezine transformacije?

Kod preuzimanja brenda poput Laste postoji velika odgovornost – sačuvati ono što vrijedi, ali ga istovremeno prilagoditi novom vremenu. Prilikom vraćanja Laste na tržište vodili smo se primjerima lidera u prehrambenoj industriji i njihovim najboljim praksama.

Lasta je ujedno bila poseban izazov jer je predstavljala prvi ulazak u prehrambenu industriju, potpuno drugačiju od dosadašnjeg poslovanja. Cilj je bio modernizirati proizvodnju, podići standarde kvalitete i stvoriti konkurentan brend spreman za vanjska tržišta.

No, uspjeh kompanije ne leži samo u brojkama, akvizicijama i tržišnim udjelima. Leži u ljudima i kulturi koja se gradi. U Violeti je stvoren jedinstven sustav u kojem zaposlenici imaju priliku ocjenjivati svoje nadređene, sustav koji preispituje tradicionalne koncepte autoriteta.

Rekli ste kako u Violeti zaposlenici imaju priliku ocjenjivati svoje nadređene. Što Vas je takav način upravljanja naučio o razlici između autoriteta koji proizlazi iz funkcije i onoga koji se mora zaslužiti?

U Violeti se autoritet ne temelji samo na funkciji, već na odgovornosti, znanju i rezultatima. Svatko ima priliku ocijeniti svakoga, bez obzira na poziciju. Takav sistem pokazuje da se poštovanje ne dobiva titulom, nego se gradi radom, odnosom prema ljudima i rezultatima koje ostvarujete.

S vremenom, uloga osnivača neizbježno evoluira. Od graditelja kompanije do arhitekta sustava koji će tu kompaniju voditi u budućnosti, i nakon svog osnivača.

Svaki osnivač prije ili kasnije dođe do trenutka kada više ne gradi samo kompaniju, nego i sustav koji će je voditi u budućnosti. Kada ste shvatili da je to postao Vaš najvažniji posao? Na kraju, što ostaje? Kakvu ostavštinu gradite za budućnost?

Kompanija dugoročno ne smije ovisiti o jednom čovjeku. U početku je bilo potrebno biti uključen u sve – od proizvodnje do svakodnevnih odluka – ali za održiv rast potrebno je izgraditi ljude i sistem koji mogu preuzeti odgovornost.

Zato se puno ulaže u mlade ljude, pripravnike, njihovu edukaciju i razvoj. Danas fokus nije na donošenju svake odluke, već na onim najvažnijima i osiguravanju da sistem funkcionira.

Kada bi za pedeset godina netko u jednoj rečenici trebao objasniti zašto je Violeta uspjela, što biste voljeli da kaže?

Volio bih da za pedeset godina Violeta bude dokaz da se i iz male sredine može izgraditi velika kompanija. Grude nisu bile privredno središte kada smo počinjali, a danas iz njih poslujemo na međunarodnim tržištima.

Naš uspjeh nikada nije bio rezultat stajanja u mjestu. To su želja, rad, stalno učenje i potreba da svaki dan budemo bolji.

Zato smo, zajedno s kompanijom, željeli razvijati i sredinu iz koje smo potekli. Ako kompanija raste, a ne raste i zajednica oko nje, taj razvoj nije potpun.

Ako bih to morao sažeti u jednu rečenicu: Violeta je uspjela jer nikada nije prestala raditi, učiti i tražiti način da bude bolja.

Na MoBizzu ćete raspravljati o procesu od ideje do tržišta. Koju promjenu ili korak naprijed želite inicirati ovom raspravom i što očekujete od interakcije između onih koji generiraju znanje i onih koji ga komercijaliziraju?

Školski i obrazovni sistem danas ne prati dovoljno potrebe tržišta rada. Mladi nakon završenog visokog obrazovanja često imaju mnogo teorijskog znanja, ali nisu dovoljno pripremljeni za stvarne zahtjeve posla.

Zato je potrebno više praktičnog rada već tokom školovanja. Teorija daje osnovu, ali pravo znanje je ono koje se može primijeniti. Znanje stečeno kroz praksu ostaje za cijeli život jer se uči kroz stvarne situacije, odgovornost i iskustvo.

Bolje povezivanje obrazovanja i gospodarstva ključno je kako bi mladi nakon školovanja bili spremni za posao, a kompanije dobile kvalitetne i kompetentne ljude.


Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno