Pobjednici Svjetskog nogometnog prvenstva i pobjednički manager u Kataru će 18. prosinca podići će slavni zlatni pehar. Zatim će se pokrenuti nekoliko rituala. Stručnjaci će podijeliti svoje popise igrača koji su obilježili turnir. U domovini pobjednika, automobili će zakrčiti ulice, a vozači će sirenama pozdraviti pobjedu. U danima koji slijede, stručnjaci vodstva i konzultanti raspravljati će o tajnama koje treba naučiti od uspješnog menadžera.
Ali zašto čekati do kraja Svjetskog prvenstva da biste saznali kako je to uspjelo Hansiju Flicku iz Njemačke, Didier Deschampsu iz Francuske ili možda Zlatku Daliću? Evo vašeg vodiča o tome što šefove (managere) može naučiti pobjednički manager. Sve što trebate učiniti je naknadno izbrisati neku od tvrdnji u crvenom ili zelenom tekstu koje se ne uklapaju u priču.
Timski duh.
Pobjednički manager je usadio čvrstu vezu među timom pokazujući im nepokolebljivu podršku/stvarajući atmosferu straha. Bio je poznat po stavljanju ruku oko ramena/ruku oko vrata slabijih igrača. Njegovi medvjeđi zagrljaji koji oslobađaju oksitocin/crveni bijes osigurali su da se skupina elitnih igrača opusti/ne opusti. “Pokazao nam je ljubav/potpuni prezir i svi smo na to odgovorili”, rekao je igrač iz pobjedničkog tima. Moć empatije/jedva potisnutog terora sigurno će pomoći menadžerima na radnom mjestu u kompanijama.
Podaci.
Pobjednički manager opsesivno uranja u podatke/ne zna upaliti računalo. U pripremama za svaku igru proveo je svakog igrača kroz detaljnu analizu njegovog protivnika/potaknuo sve da igraju stolni tenis. Nakon završetka utakmica gledao je video snimke svake utakmice/Netflix. “Sve je isplanirao do najsitnijih detalja/rekao nam je da izađemo i zabavimo se”, rekao je sretni igrač. U uredu, kao i na terenu, rigorozna analiza/instinkt često je razlika između uspjeha i neuspjeha.
Svrha.
Odabir Katara kao mjesta održavanja Svjetskog kupa bio je zaglibljen u kontroverzama od samog početka; pitanja su se vrtjela o korupciji, ljudskim pravima i sigurnosti radnika. Pobjednički manager je te brige okrenuo u svoju korist/činilo se da ih nije bio svjestan. Jasno je dao do znanja da su timovi ambasadori sporta/tu samo da pobjeđuju. Njegova odluka da uvijek nosi narukvicu duginih boja/odbije odgovoriti na bilo kakva pitanja o zemlji domaćinu bila je nevjerojatno lukava. “Dao nam je prijeko potreban osjećaj svrhe“, prisjetio se jedan od njegovih igrača. “Samo bi se apsolutni kreten zapitao što smo radili u Kataru”, rekao je drugi.
Zvijezde.
Pobjedniči manager je izgradio cijeli svoj tim oko zvijezde/izbjegao samu ideju zvijezde. “Superzvijezda poput Neymara/Harryja Maguirea/nekog drugog mora dobiti slobodu da se izrazi/shvati da je momčad na prvom mjestu“, rekao je nakon toga. Svaka će organizacija imati svoje izvrsne izvođače. Jasna poruka ovog Svjetskog prvenstva je da im ponekad/nikada treba dati poseban tretman.
Alternativni način razmišljanja
Postoji alternativni način razmišljanja o lekcijama za korporativne menadžere iz događaja kao što je Svjetsko prvenstvo: a to je da te lekcije ne postoje.
Prvo, poslovi su potpuno različiti. Nogometni menadžeri ne trebaju mijenjati strategiju jer se tržište mijenja. Korporacijski šefovi nemaju tendenciju dobivati povratne informacije od kupaca, na način na koji ih nogometni manageri dobivaju od ljudi koji gestikuliraju rukama u gomili. Niti se njihove karijere obično oslanjaju na to da li je neki talentirani dvadesetogodišnjak u djeliću sekunde donio dobru odluku.
Drugo, svako pisanje o vodstvu ovisi o sumnjivoj premisi da je entitet bio uspješan jer je neka osoba bila glavna. Rijetko se pretpostavi da se uspjeh samo desio DOK je osoba bila glavna, a ne JER je bila glavna. “Halo efekt” je naziv za tendenciju da pozitivan dojam na jednom području vodi do pozitivnog dojma u drugom. Ali baš kao što tvrtka s visokim uspjehom ne znači nužno da je direktor genijalac, tako ni medalja pobjednika Svjetskog prvenstva ne znači da je nogometni menadžer bio genij.
Samo je jedan, Vittorio Pozzo iz Italije, ikada uspješno obranio naslov Svjetskog kupa; samo je osam zemalja ikada podiglo trofej u povijesti turnira. Tko god slavio 18. prosinca, grupa igrača dostupnih za odabir, uloga sreće i kvaliteta natjecanja bit će važni barem koliko i osoba na vrhu. To je jedna lekcija o upravljanju koju vrijedi naučiti.
Izvor: The Economist
Prijevod i prilagodba: financa.ba
