Tržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu predstavlja skupni pojam za ponudu i potražnju vrijednosnica.
U širem smislu tržište za svaku vrstu srednjoročno i dugoročno na raspolaganje stavljenih novčanih sredstava. Na tržištu kapitala javljaju se centralne i poslovne banke, burze, hipotekarne institucije, osiguravajuće kompanije i druge posredničke i investicijske institucije, čiji je zadatak direktno povezati i suočiti interese ponude kapitala suficitarnih subjekata (štediša) s interesima i potražnjom potencijalnih investitora (deficitarnih subjekata).
Glavna područja organiziranog tržišta kapitala su tržište dionica, tržište fiksno ukamaćenih vrijednosnica (obveznica) i emisija vrijednosnih papira. Na međunarodnom planu postoji međunarodno tržište kapitala, npr. eurotržište kapitala.
Tržište kapitala je mjesto za sveukupne poslove, kojima financijske institucije (uglavnom banke) trguju vrijednosnim papirima i vrijednosnim derivatima.
Izdavatelji su državne i javne ustanove, financijske institucije i tvrtke. Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na burzi. Na taj način dolaze do novčanih sredstava za svoje aktivnosti.
Investitori koji kupuju vrijednosne papire su primjerice banke, investicijski i mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i pojedinci koji žele postići dobit.
Tržište kapitala je financijsko tržište u kojem se kupuju i prodaju dugoročni dugovi (više od godinu dana) ili kapital – potpora. Tržišta kapitala kanaliziraju bogatstvo štediša onima koji ga mogu staviti u dugoročnu produktivnu upotrebu, kao što su tvrtke ili vlade koje dugoročno investiraju. Financijski regulator kao Engleska banka (BoE) i SAD Povjerenstvo za vrijednosne papire i vrijednosne papire (SEC) nadzire tržišta kapitala kako bi zaštitila investitore od prijevare, među ostalim dužnostima.
Moderna tržišta kapitala gotovo uvijek su smještena na računalnim sustavima elektroničkog trgovanja; većini se može pristupiti samo od strane subjekata unutar financijskog sektora ili odjela za riznicu vlada i korporacija, ali neki mogu biti izravno dostupni javnosti. Postoji više tisuća takvih sustava, od kojih većina služi samo malim dijelovima ukupnog tržišta kapitala. Entiteti koji hostiraju sustave uključuju burze, investicijske banke i vladine službe. Fizički, sustavi su smješteni u cijelom svijetu, premda su uglavnom skoncentrirani u financijskom centru kao što su London, New York i Hong Kong.