Naziv “Pasivna Kuća” potječe od njemačkog izraza “PassivHaus”, ali ovaj standard nije rezerviran samo za kuće. Različite stambene, poslovne, vjerske i obrazovne građevine također zadovoljavaju kriterije Pasivne Kuće. Pružaju visoku razinu udobnosti uz nisku potrošnju energije.
Budući da većina nas ne živi u tropskim područjima, potreba za grijanjem naših domova, radionica i ureda tijekom hladnih dana je neizbježna. Nažalost, to se često postiže korištenjem fosilnih goriva poput plina ili nafte, pri čemu se u Njemačkoj gotovo 80% toplinske energije proizvodi na taj način. Međutim, ovaj proizvodni proces generira ogromne količine štetnih plinova koji doprinose klimatskim promjenama. U sektoru nekretnina, čak 40% svih emisija CO2 u 2023. godini potječe upravo iz ovog izvora.
Kako zvuči koncept kuća koje se ne zagrijavaju jer same po sebi zadržavaju toplinu? Ideja da ne moramo trpjeti hladnoću u svojim domovima zvuči primamljivo, zar ne? To je upravo ono što omogućuju pasivne kuće.
Kako funkcioniraju pasivne kuće? Naziv “pasivna kuća” dolazi od činjenice da joj gotovo uopće ne treba vanjska energija za zagrijavanje. Umjesto toga, kuća se samozagrijava – pasivno zadržava toplinu koja se već generira unutar nje. Iskorištava toplinu koja se prirodno stvara u kući, poput one koja dolazi od kuhanja, tuširanja, električnih uređaja i čak tijela stanara. Osim toga, pasivne kuće su dizajnirane da zadrže toplinu koja dolazi kroz prozore tijekom sunčanih dana. Smanjenje potrebe za dodatnim grijanjem rezultira manjom emisijom štetnih plinova povezanih s grijanjem, te donosi i financijske uštede.
Koliko energije uštedi jedna pasivna kuća?
Jedna pasivna kuća troši otprilike 90 posto manje energije za grijanje u usporedbi s prosječnim starijim građevinama, odnosno 75 posto manje u usporedbi s novogradnjom.
Uobičajeno je da jedna pasivna kuća godišnje troši manje od 1,5 litara nafte ili 1,5 kubika zemnog plina po kvadratnom metru površine za grijanje. To iznosi otprilike 15 kilovatsati (kWh) zemnog plina po kvadratnom metru godišnje. Za usporedbu, standardne građevine mogu trošiti i do deset puta više energije za grijanje, prosječno oko 150 kWh po kvadratnom metru.
Drugim riječima, da bi se zagrijala soba od 30 četvornih metara u pasivnoj kući tijekom hladnih zimskih temperatura, potrebno je samo deset malih svijeća ili četiri osobe koje se istovremeno nalaze u toj prostoriji.
Kako zapravo radi pasivna kuća?
Pasivna kuća dobila je naziv jer (skoro) ne zahtijeva vanjsku energiju za grijanje. Umjesto toga, kuća se praktično zagrijava sama od sebe – pasivno – i zadržava tu toplinu. Koristi se toplina koja se ionako stvara unutar kuće, poput toplote koja se oslobađa prilikom kuhanja, tuširanja ili korištenja električnih uređaja, kao i toplina koju proizvode stanovnici kuće.
Osim toga, pasivne kuće su izuzetno dobro izolirane kako bi zadržale toplinu unutar prostora. To uključuje trostruka prozorska stakla i hermetičke slojeve koji sprječavaju prodor hladnog zraka i gubitak topline. Veliki prozori su često usmjereni prema jugu kako bi omogućili što više prirodnog osvjetljenja i apsorpciju Sunčeve topline, koja se zatim zadržava unutar kuće.
Važno je istaknuti i sustav ventilacije u pasivnim kućama. Budući da su hermetički zatvorene kako bi se spriječio gubitak topline, sustav ventilacije osigurava dotok svježeg zraka u unutrašnjost kuće i odvod potrošenog zraka iz prostorija kao što su kupaonica i kuhinja. To se često postiže pomoću izmjenjivača topline, koji zagrijavaju svježi vanjski zrak koristeći toplinu od odlaznog zraka.
Sustav ventilacije također omogućuje prilagodbu tijekom ljetnih mjeseci kako bi se spriječilo pregrijavanje unutar kuće. Prema potrebi, svježi zrak može se hladiti prije ulaska u kuću, a noću se mogu otvoriti prozori radi dodatnog hlađenja.
Ovaj integrirani pristup izolaciji, ventilaciji i korištenju prirodnih izvora topline omogućuje pasivnim kućama da postignu visoku učinkovitost energetskog korištenja i udobnost stanovanja uz minimalnu potrošnju energije.
Različite vrste pasivnih kuća i mogućnosti energetske efikasnosti
Postoje različite vrste pasivnih kuća, uključujući porodične kuće, stambene zgrade za više obitelji, kancelarijske prostore, škole, crkve i upravne zgrade. Zgrade za više obitelji posebno su održive zbog manje površine po stambenoj jedinici. Sustav “ventilacije bez otvaranja prozora” je posebno koristan u zgradama koje se nalaze uz prometne ulice, omogućavajući filtriranje štetnih materija bez ulaska buke u prostorije.
Pasivne kuće mogu proizvoditi vlastitu obnovljivu energiju putem solarnih panela ili geotermalnih sustava za proizvodnju tople vode. U Njemačkoj, kuće koje proizvode više energije nego što troše nazivaju se “pasivne kuće plus”, dok one koje proizvode znatan višak energije dobijaju oznaku “premium”.
Iako je moguće transformirati stare građevine u pasivne kuće, taj proces je skup i zahtjevan. Ipak, pojedine komponente pasivnih kuća mogu se koristiti za termalnu sanaciju starijih zgrada kako bi se postiglo efikasnije korištenje energije.
Izvor: blic.rs
