Zabrinutost zbog pouzdanosti SAD-a, ali i želja da strateške zlatne rezerve budu bliže matičnim zemljama u slučaju krize, potiču europske države na promjenu politike čuvanja zlata, piše Deutsche Welle.
Fort Knox, utvrđeni kompleks u američkoj saveznoj državi Kentucky, u kojem se čuva oko polovice zlatnih rezervi američke vlade, desetljećima je sinonim za sigurnost. Kada se kaže da je nešto „sigurno kao Fort Knox“, podrazumijeva se da je iznimno dobro zaštićeno.
No percepcija SAD-a kao sigurnog mjesta za pohranu zlata očito slabi.
Nizozemska prebacila 86 tona zlata
Nedavna odluka nizozemske centralne banke da prebaci oko 86 tona zlata iz New Yorka u London ukazuje na sve veću zabrinutost pojedinih vlada zbog čuvanja strateške imovine u SAD-u, kao i pitanja bi li joj u slučaju krize moglo biti brzo i nesmetano pristupiti.
Nizozemska centralna banka kao razlog navela je „geopolitičke nemire“ te poručila da će raspoređivanje zlata u različitim pravnim jurisdikcijama povećati njezinu „spremnost za krizne situacije“.
Francuska je također između srpnja 2025. i siječnja 2026. povukla svo preostalo zlato iz trezora američkih Federalnih rezervi u New Yorku. Guverner francuske centralne banke François Villeroy de Galhau tada je izjavio da odluka nije bila politički motivirana, prenosi B92.
Nekoliko političara u Njemačkoj i Italiji, zemljama s drugim, odnosno trećim najvećim zlatnim rezervama na svijetu, pozvalo je da se i njihovo zlato povuče iz SAD-a.
U pozadini su zabrinutost zbog nepredvidive politike administracije Donalda Trumpa i njezina sve izraženijeg sukoba s Europskom unijom, uključujući i prijetnje povezane s pripajanjem Grenlanda.
Sebastien Thieri, analitičar Oxford Economicsa, smatra da je za europske centralne banke rizik od izravnog oduzimanja njihove imovine iznimno malen. Ipak, u razdobljima geopolitičke neizvjesnosti raste zabrinutost oko dostupnosti imovine koja se nalazi izvan matične zemlje.
„Važnija je bojazan da bi imovina koja se čuva u drugoj pravnoj jurisdikciji mogla privremeno postati nedostupna u nekom ekstremnom scenariju, poput sankcija, pravnih sporova ili geopolitičke krize“, rekao je za DW.
Zlatna groznica traje od financijske krize 2008.
Krišan Gopal iz Svjetskog vijeća za zlato navodi da centralne banke diljem svijeta još od globalne financijske krize 2008. povećavaju kupnju zlata, ali i sve veću pozornost posvećuju tome gdje ga i na koji način čuvaju. Taj je trend pridonio rastu cijene zlata na rekordne razine.
Prema nedavnom istraživanju Svjetskog vijeća za zlato, centralne banke tijekom posljednje četiri godine u prosjeku kupuju oko 1.000 tona zlata godišnje, dvostruko više od prosjeka od oko 500 tona godišnje tijekom prethodnog desetljeća.
Gopal podsjeća da je nakon financijske krize uslijedila dužnička kriza u eurozoni, potom niz političkih kriza, pandemija te dugotrajni geopolitički potresi i ratovi. Zbog svega toga zlato je ponovno dobilo važnu ulogu sigurnog utočišta za kapital.
„Tijekom posljednja dva desetljeća neprestano su se, u ovom ili onom obliku, pojavljivala pitanja i zabrinutost u vezi s globalnim financijskim sustavom i stanjem geopolitike“, kaže Gopal.
Zašto je važno gdje se zlato nalazi?
Odluke Nizozemske i Francuske da dio svojih zlatnih rezervi povuku iz SAD-a pokazuju da centralne banke sve više pozornosti posvećuju fizičkoj lokaciji svojih rezervi. Cilj je da se zlato u slučaju nove krize može brzo i jednostavno staviti u funkciju.
Centralne banke, vlade i državni investicijski fondovi fizičko zlato čuvaju na različitim lokacijama. Njegovo premještanje može biti složeno, rizično i skupo, dok mogućnost njegove brze prodaje ili zamjene za valutu ili drugu imovinu ovisi i o tome gdje se ono nalazi.
„Centralne banke sve veću pozornost posvećuju ne samo tome koju imovinu posjeduju već i tome gdje se njihove rezerve čuvaju, prije svega kako bi povećale njihovu otpornost i fleksibilnost“, kaže Thieri.
Gopal ističe da je upravljanje rezervama postalo „iznimno važno“. Iako se može činiti da je glavni razlog zabrinutost zbog određene jurisdikcije, poput SAD-a, važan je i praktični cilj: držati zlato što bliže matičnoj zemlji, ali istodobno u velikom trgovačkom središtu u kojem se transakcije mogu brzo provoditi.
Zato je Nizozemska dio zlata prebacila u London, a ne u vlastitu zemlju. Velika Britanija jedno je od najlikvidnijih svjetskih središta za trgovinu zlatom.
„Ideja je da se u slučaju krize, odnosno u razdobljima velikih pritisaka, to zlato može brzo staviti u opticaj“, kaže Gopal. „London je praktično srce tržišta zlata. Tamo se odvija ogroman broj transakcija, a tržište je toliko likvidno da je upravo to mjesto na kojem želite imati svoje zlato u vrijeme krize.“
Banka Engleske jedan je od najvećih svjetskih čuvara zlata. Procjenjuje se da u svojim trezorima ima oko 400.000 zlatnih poluga, odnosno približno 5.000 tona zlata.
Sve veće pitanje povjerenja u SAD
Premještanje zlata u London europskim institucijama donosi određene praktične prednosti, no njihove odluke očito su povezane i sa sve većim sumnjama u pouzdanost SAD-a u Trumpovoj eri, kao i zabrinutošću zbog američkog financijskog sustava u cjelini.
Prošlog tjedna direktor norveškog državnog investicijskog fonda, vrijednog 2,3 bilijuna dolara, izjavio je da fond mora znatno smanjiti svoju izloženost američkim državnim obveznicamaObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni....
Na takvu odluku, čini se, utjecala je zabrinutost zbog stanja na tržištu američkih državnih obveznica. Visoka inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... i rast javnog duga povećavaju troškove zaduživanja i izazivaju nelagodu među ulagačima.
Thieri ističe da je zlato i dalje osjetljivo na odluke američkih Federalnih rezervi te da šira zabrinutost zbog američkih financijskih tržišta potiče vlasnike zlata na razmatranje alternativnih lokacija za svoje rezerve.
Uz konkretne bojazni povezane s financijskim tržištima, Trumpova retorika o Grenlandu i njegove sve otvorenije prijetnje Europskoj uniji dodatno su ojačale želju europskih institucija za preraspodjelom imovine.
U pozadini svega nalazi se šira promjena: centralne banke više ne razmišljaju samo o tome koliko zlata imaju, nego i o tome gdje ga drže i koliko brzo mu mogu pristupiti ako izbije nova kriza.
