Krajem 19. stoljeća Francuska je uvela obvezno obrazovanje za svu djecu. To je otvorilo novo pitanje: kako procijeniti njihove sposobnosti i rasporediti ih u odgovarajuće razrede.
Psiholozi Alfred Binet i Théodore Simon razvili su prvi praktični test inteligencije – Binet-Simonovu skalu. Taj test postao je temelj za kasnije metode mjerenja intelektualnih sposobnosti.
No kako se društvo mijenjalo, mijenjalo se i razumijevanje inteligencije. Danas sve više stručnjaka smatra da je adaptivna inteligencija (AQ) važnija nego ikad.
Od IQ testova do istraživanja životnog uspjeha
Američki psiholog Lewis Terman vjerovao je da visoki IQ vodi do iznimnih životnih postignuća.
Kako bi to dokazao, 1921. pokrenuo je veliko istraživanje poznato kao Genetska studija genija. U studiji je pratio 1528 djece s IQ-om iznad 135.
Sudionici su kasnije nazvani „termiti“. Tijekom života ostvarili su dobre karijere. Mnogi su diplomirali na prestižnim sveučilištima, prijavili patente i objavljivali znanstvene radove.
Ipak, rezultati su pokazali zanimljivu stvar. Visok IQ nije jamčio iznimnost.
Većina sudionika postala je uspješna, ali sasvim prosječna odrasla osoba: inženjeri, odvjetnici ili službenici.
Još je zanimljiviji podatak da su dva kasnija nobelovca – Luis Alvarez i William Shockley – odbijena iz studije jer im IQ nije bio dovoljno visok.
Uspon emocionalne inteligencije
Početkom 1990-ih pojavio se novi koncept: emocionalna inteligencija (EQ).
Pojam su 1990. predstavili psiholozi Peter Salovey i John Mayer. Globalnu popularnost donijela mu je knjiga Daniela Golemana „Emocionalna inteligencijaEmocionalna inteligencija (EI ili EQ za "emocionalni kvocije...“ iz 1995. godine.
EQ opisuje sposobnosti koje klasični testovi inteligencije ne mjere. To uključuje:
- samorefleksiju
- empatiju
- samokontrolu
- upravljanje odnosima
U svijetu globalizacije i timskog rada ove su vještine postale ključne. Tvrtke su počele uvoditi edukacije emocionalne inteligencije. Škole su razvile programe socijalnog i emocionalnog učenja.
Drugim riječima, inteligencija više nije značila samo rješavanje problema nego i razumijevanje ljudi.
Zašto danas govorimo o adaptivnoj inteligenciji
Danas se svijet mijenja brže nego ikada. Tehnološki napredak, umjetna inteligencija i globalne krize stalno mijenjaju pravila igre.
U takvom okruženju pojavljuje se novi koncept – adaptivna inteligencija (AQ).
Autorica i poduzetnica Liz Tran tvrdi da je upravo sposobnost prilagodbe ključna vještina modernog doba. U svojoj knjizi AQ: Nova vrsta inteligencije za svijet koji se uvijek mijenja objašnjava kako se inteligencija mora promatrati drugačije.
„Potrebna nam je nova vrsta inteligencije koja odgovara svijetu stalnih promjena“, navodi Tran.
Prema njezinu tumačenju:
- IQ je bio proizvod industrijskog doba
- EQ je odgovorio na ekonomiju znanja
- AQ odgovara svijetu stalnih promjena
Adaptivna inteligencija kao nova vrsta sposobnosti
Adaptivna inteligencija (AQ) temelji se na jednostavnoj ideji.
U svijetu u kojem se pravila stalno mijenjaju, važnije je koliko brzo učimo i prilagođavamo se, nego koliko znamo u ovom trenutku.
To znači da inteligencija postaje dinamična sposobnost snalaženja u neizvjesnim uvjetima.
Tran ističe kako agilnost više nije samo prednost. Ona postaje nužna životna strategija.
„Agilnost više nije talent ili poželjna osobina ličnosti, već nužnost“, objašnjava autorica.
Jezik koji oblikuje način razmišljanja
Tran svoju ideju povezuje i s filozofijom jezika.
Poziva se na poznatu misao austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina:
„Granice moga jezika znače granice moga svijeta.“
Drugim riječima, ono za što nemamo riječi često teško razumijemo.
Zato je, prema Tran, važno imenovati pojam adaptivne inteligencije. Kada dobije ime, društvo ga lakše prepoznaje i razvija.
Adaptivna inteligencija za svijet stalnih promjena
Ako su IQ i EQ obilježili prethodna razdoblja, današnje vrijeme sve više naglašava adaptivnu inteligenciju (AQ).
U svijetu brzih tehnoloških promjena i stalnog učenja uspjeh često ovisi o jednoj sposobnosti: koliko se brzo možemo prilagoditi novim okolnostima.
Nazivajući tu sposobnost AQ, ona dobiva mjesto uz IQ i EQ kao jednako važan oblik inteligencije, piše Bonitet.
Drugim riječima, adaptivna inteligencija postaje ključna vještina za snalaženje u modernom, nepredvidivom svijetu.
