Europska bankovna kriza možda nije na vidiku, ali Bruxelles već priprema plan za scenarij koji bi mogao uzdrmati financijski sustav kontinenta. Tri godine nakon spašavanja Credit Suissea europski regulatori pokušavaju odgovoriti na pitanje koje još uvijek nema potpuno rješenje.
Što učiniti ako se sutra u ozbiljnim problemima nađe neka od najvećih europskih banaka?
Upravo je to lekcija koju su europski regulatori ponovno naučili 2023. godine kada je švicarski Credit Suisse u svega nekoliko dana izgubio povjerenje tržišta i klijenata. Banka koja je desetljećima bila simbol financijske stabilnosti završila je pod kontrolom konkurentskog UBS-a, a švicarske vlasti morale su mobilizirati paket potpore vrijedan oko 260 milijardi švicarskih franaka.
Problem koji Europa nikada nije do kraja riješila
Nakon globalne financijske krize 2008. godine europske vlasti izgradile su složen regulatorni sustav čiji je cilj bio spriječiti da porezni obveznici ponovno spašavaju banke.
Uvedena su pravila prema kojima dioničari i vjerovnici prvi snose gubitke. Banke su morale povećati kapitalne rezerve, a stvoren je i niz mehanizama za upravljanje krizama.
Unatoč tome, ostao je jedan ozbiljan problem.
Banka može biti solventna na papiru, ali istodobno ostati bez gotovine potrebne za svakodnevno poslovanje.
U takvoj situaciji panika štediša može postati jednako opasna kao i loši kreditiBankovni kredit smatra se lošim ako dužnik više od 90 dan... ili tržišni gubici.
„Problem ponedjeljka ujutro“
U Bruxellesu taj scenarij nazivaju „problemom ponedjeljka ujutro“.
Nakon dramatičnog vikenda tijekom kojeg regulatori pokušavaju spasiti banku, institucija formalno može nastaviti poslovati. Međutim, klijenti u ponedjeljak počinju masovno povlačiti novac, dok investitori odbijaju pružiti novo financiranje.
Tada nastaje kriza likvidnosti.
Bez brzog pristupa gotovini čak i velika banka može postati neodrživa.
Prema dokumentu Europske komisije u koji je imao uvid Politico, upravo taj nedostatak predstavlja jednu od najvećih slabosti postojećeg europskog sustava upravljanja bankovnim krizama.
„Neizvjesnost stvara rizik za nacionalne proračune, cijelo gospodarstvo EU-a i financiranje prioriteta“, navodi se u dokumentu.
Zašto je Credit Suisse i dalje upozorenje Europi
Slučaj Credit Suissea pokazao je koliko brzo financijska kriza može prerasti u politički i fiskalni problem.
Kada je povjerenje nestalo, švicarske vlasti nisu imale luksuz čekanja.
Mobilizirale su financijsku potporu vrijednu gotovo trećinu tadašnjeg švicarskog BDP-a kako bi stabilizirale sustav do preuzimanja banke od strane UBS-a.
Takav model teško bi bilo preslikati na razinu Europske unije.
Za razliku od Švicarske, EU nema jedinstveno ministarstvo financija koje može odmah reagirati i osigurati potrebna sredstva.
Upravo zato Bruxelles traži novo rješenje prije nego što se pojavi sljedeća kriza.
Rezerva od 81 milijarde eura možda neće biti dovoljna
Europski bankovni sustav već raspolaže određenim zaštitnim mehanizmima.
Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), ključna institucija bankovne unije eurozone, upravlja fondom vrijednim oko 81 milijardu eura.
Taj novac namijenjen je stabilizaciji banaka koje se nađu u ozbiljnim problemima.
No regulatori sve otvorenije priznaju da bi u slučaju krize velike sistemski važne banke i taj fond mogao biti nedostatan.
Dovoljno je prisjetiti se razmjera pomoći potrebne za Credit Suisse kako bi postalo jasno koliko brzo troškovi spašavanja mogu narasti.
Novi plan Bruxellesa
Europska komisija sada zajedno s Europskom središnjom bankom, SRB-om i Europskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM) razmatra model koji bi omogućio brzu financijsku intervenciju.
Prema trenutačnim prijedlozima, Europska središnja banka osigurala bi početnu likvidnost banci u problemima.
Kao kolateral koristila bi se posebna obveznica za koju bi jamčio SRB.
Ako bi se banka ipak urušila, SRB bi iz svojih rezervi nadoknadio sredstva Europskoj središnjoj banci.
Ako ni to ne bi bilo dovoljno, otvorila bi se mogućnost dodatnog financiranja kroz bankarski sektor ili mehanizme ESM-a.
Riječ je o pokušaju stvaranja sigurnosne mreže koja bi omogućila brzo djelovanje prije nego što tržišna panika izmakne kontroli.
Italija i dalje blokira važan dio sustava
Jedan od problema nalazi se u samom srcu europskog političkog sustava.
Dogovor o fondu za spašavanje banaka unutar ESM-a još uvijek nije ratificirala Italija.
Zbog toga ključni dio planiranog zaštitnog mehanizma još nije operativan.
To dodatno pokazuje koliko je teško uskladiti financijske interese država članica kada se radi o potencijalnim troškovima budućih bankovnih kriza.
Zašto je ovo važno za gospodarstvo?
Europska unija trenutačno ulaže milijarde eura u obranu, energetsku tranziciju, digitalnu infrastrukturu i modernizaciju industrije.
Istodobno se suočava s usporavanjem gospodarskog rasta i rastućim fiskalnim pritiscima.
Posljednje što europskim vladama treba jest nova velika bankovna kriza koja bi ugrozila financijsku stabilnost i zahtijevala hitne intervencije javnog novca.
Zato ovo pitanje nije važno samo za bankare i regulatore.
Ono izravno utječe na investitore, kompanije, poduzetnike i građane jer stabilan bankovni sustav ostaje temelj financiranja cijelog gospodarstva.
Europa kupuje vrijeme prije sljedeće krize
Nitko u Bruxellesu ne tvrdi da je nova bankovna kriza neizbježna.
Međutim, iskustvo posljednjih dvadeset godina pokazuje da financijska tržišta rijetko upozoravaju dovoljno rano.
Zbog toga Europska komisija pokušava zatvoriti praznine u sustavu dok su tržišta mirna.
Ako uspije, Europa bi prvi put mogla dobiti jasniji odgovor na pitanje koje se redovito vraća nakon svake velike bankarske krize: tko osigurava novac kada povjerenje nestane?
U financijskom sustavu upravo je povjerenje najvrjednija valuta. Kada ono nestane, čak i milijarde eura kapitala ponekad nisu dovoljne.
