Preuzimanje Commerzbanka postaje jedna od najvažnijih bitki u europskom bankarskom sektoru. Njemačka banka sve otvorenije pokazuje da nije spremna prihvatiti uvjete koje nudi UniCredit. Istodobno pokušava uvjeriti investitore da samostalno može ostvariti snažniji rast.
Glavna izvršna direktorica Bettina Orlopp poručila je da će banka braniti interese svojih dioničara. Dodala je da svaki budući razgovor mora priznati vrijednost postojeće strategije Commerzbanka.
U razgovoru za CNBC istaknula je da njemačka banka ostaje otvorena za pregovore. Ipak, očekuje da UniCredit prihvati “snagu i temeljne vrijednosti” njezina poslovnog modela.
Commerzbank pokušava dokazati da može samostalno rasti
Poruke uprave dolaze u trenutku kada Commerzbank pokušava tržištu pokazati da ne treba vanjskog vlasnika kako bi povećala profitabilnost.
Banka je u prvom tromjesečju ostvarila operativnu dobit od 1,36 milijardi eura i sada cilja povrat na materijalni kapital od 21 posto do 2030. godine.
Istodobno očekuje da će neto prihod od kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... u 2026. dosegnuti oko 8,6 milijardi eura.
Kako bi ostvarila te ciljeve, uprava planira i oko 3.000 otkaza, što pokazuje da paralelno s obranom od preuzimanja provodi i agresivnu internu optimizaciju troškova.
Tržište je ipak ostalo oprezno. Dionice Commerzbanka pale su oko 2,6 posto u jutarnjem trgovanju, dok je UniCredit oslabio oko 1,9 posto.
“Ponuda ne odražava stvarnu snagu Commerzbanka”
Bettina Orlopp smatra da UniCreditov plan restrukturiranja ne prepoznaje stvarnu vrijednost njemačke banke.
Posebno je kritizirala nedostatak konkretnih detalja o mogućoj integraciji s münchenskim HypoVereinsbankom, koji je već dio UniCredit grupe.
Naglasila je da dioničari Commerzbanka očekuju premiju koja odražava potencijal samostalne strategije banke.
Dodala je i da postoji vrlo malo konkretnih informacija o mogućim paneuropskim sinergijama te upozorila da je takve koristi teško ostvariti bez formalne europske bankarske unije.
Drugim riječima, Commerzbank pokušava argumentirati da ideja velikog europskog bankarskog spajanja na papiru izgleda snažno, ali da u praksi još nema dovoljno regulatorne i operativne integracije koja bi opravdala takav potez.
UniCredit povećava utjecaj
UniCredit već drži oko 28 posto udjela u Commerzbanku i želi prijeći granicu od 30 posto, koja ima važnu regulatornu težinu u svakom pokušaju preuzimanja.
Dodatni signal stigao je ovog tjedna kada su dioničari UniCredita odobrili izdavanje 470 milijuna novih dionica koje bi mogle biti korištene u ponudi za preuzimanje njemačke banke.
Kako smo već pisali, izvršni direktor UniCredita Andrea Orcel izjavio je da ne očekuje potpuno preuzimanje Commerzbanka, ali tvrdi da je rastući utjecaj UniCredita već natjerao njemačku banku na dublje promjene.
Prema njegovim riječima, Commerzbank sada pokušava izvući veću vrijednost iz vlastitog poslovanja, postati ambiciozniji i promijeniti određene procese na bolje.
Berlin strahuje za Mittelstand
Cijeli slučaj odavno više nije samo pitanje tržišne strategije dviju banaka.
Njemačka vlada i dalje drži oko 12 posto udjela u Commerzbanku, a u Berlinu raste zabrinutost da bi moguće preuzimanje moglo oslabiti financiranje njemačkog Mittelstanda — mreže malih i srednjih kompanija koje čine temelj njemačkog gospodarstva.
Bettina Orlopp poručila je da interes njemačke vlade pokazuje koliko je ozbiljna zabrinutost da bi UniCreditovo preuzimanje “definitivno naštetilo” srednjim i manjim njemačkim poduzećima.
To je ključni politički element cijele priče.
Commerzbank nije samo još jedna europska banka. Ona ima važnu ulogu u kreditiranju njemačkog industrijskog i izvoznog sektora, posebno kompanija koje nemaju pristup jeftinom financiranju kakvo imaju najveće korporacije.
Bitka za Commerzbank prerasta u test europske bankarske strategije
Borba oko preuzimanja Commerzbanka pokazuje širu promjenu unutar europskog bankarskog sektora.
Nakon godina slabog rasta i regulatornog pritiska, najveće europske banke ponovno traže prostor za širenje kroz akvizicije i prekogranična spajanja.
No slučaj Commerzbanka pokazuje i glavnu prepreku takvim planovima — europsko bankarsko tržište još uvijek nije potpuno integrirano.
Bez jedinstvene bankarske unije, zajedničkih regulatornih pravila i jasnijeg modela prekograničnih sinergija, velika europska spajanja ostaju politički i operativno osjetljiva.
Zato ova bitka nije važna samo za Njemačku i Italiju. Ona bi mogla pokazati koliko je Europa stvarno spremna za novu fazu konsolidacije bankarskog sektora.
