Ruski LNG i dalje ulazi na europsko tržište unatoč planovima Europske unije da zabrani njegov uvoz od 2027. godine. Dok Bruxelles priprema konačni prekid uvoza, podaci za prvu polovicu 2026. pokazuju da je ruski LNG iz postrojenja Jamal stizao u Europu u rekordnim količinama.
Prema podacima analitičke tvrtke Kpler, europski uvoz iz Jamala dosegnuo je 9,89 milijuna tona, što je 18 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najviše su uvezle Francuska, Belgija i Španjolska. Organizacija Urgewald procjenjuje da je vrijednost tih isporuka dosegnula oko šest milijardi eura.
Na prvi pogled riječ je o paradoksu. Kako Europa može povećavati kupnju ruskog plina dok istodobno najavljuje njegov potpuni prestanak? Odgovor se krije u dugoročnim ugovorima, ograničenim alternativama i činjenici da energetska tranzicija traje znatno dulje od političkih najava.
Zašto Europa i dalje kupuje ruski LNG?
Jedan od ključnih razloga leži u pravilima koja su trenutno na snazi.
Europska unija već je zabranila kupnju ruskog LNG-a putem novih kratkoročnih ugovora, dok su isporuke na temelju ranije sklopljenih dugoročnih ugovora i dalje dopuštene. Zato dio europskih energetskih kompanija i dalje preuzima ugovorene količine plina, iako je donesena politička odluka o potpunom prekidu uvoza od 2027. godine.
Taj primjer pokazuje koliko je teško brzo promijeniti strukturu opskrbe energijom. Plin nije roba koju je moguće preko noći zamijeniti drugim dobavljačem. Takva promjena utjecala bi na industriju, proizvodnju električne energije i stabilnost tržišta.
Jamal je važniji nego što se čini
Rusko postrojenje Jamal jedno je od najvažnijih svjetskih LNG projekata. Smješteno je u ruskom Arktiku i u velikoj mjeri ovisi o specijaliziranim tankerima klase Arc7 koji mogu ploviti kroz led.
Europa pritom ima važnu logističku ulogu. Brz prihvat tankera u europskim lukama omogućuje učinkovit rad cijelog projekta. Alternativni prijevoz prema Aziji preko Sjevernog morskog puta znatno je dulji, skuplji i vremenski neizvjesniji.
To potvrđuju i podaci za ovu godinu. Dok je europski uvoz iz Jamala rastao, isporuke prema Aziji pale su za čak 74 posto, na nešto više od 510.000 tona.
Zabrana dolazi, ali tržište već razmišlja o sljedećem potezu
Potpuna zabrana uvoza ruskog LNG-a u Europsku uniju trebala bi stupiti na snagu 1. siječnja 2027. godine, dok će zabrana plina koji se doprema plinovodima uslijediti kasnije tijekom godine.
To otvara nekoliko važnih pitanja. Hoće li Rusija uspjeti pronaći nova tržišta za svoje količine? Hoće li azijski kupci moći apsorbirati dodatni UPP? I može li Europa bez većih poremećaja nadomjestiti ruske isporuke?
Odgovori na ta pitanja utjecat će na cijene plina. Istodobno će utjecati na konkurentnost europske industrije, troškove proizvodnje i inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre....
Energetska politika između politike i tržišta
Rat u Ukrajini ubrzao je nastojanja Europske unije da smanji energetsku ovisnost o Rusiji. Međutim, najnoviji podaci pokazuju da političke odluke i tržišna stvarnost ne idu uvijek istim tempom.
Europa danas uvozi znatno manje ruskog plina plinovodima nego prije nekoliko godina, ali ukapljeni prirodni plin i dalje ima važnu ulogu u europskoj energetskoj bilanci. Upravo zato prijelaz na nove dobavne pravce ne može biti trenutačan.
Možda je upravo to najveća pouka ove priče. Rekordan uvoz ruskog LNG-a pokazuje koliko će europska energetska tranzicija biti složena. To ne znači da je Europska unija odustala od svoje strategije, nego da promjena dobavnih pravaca zahtijeva vrijeme, novu infrastrukturu i dugoročne ugovore.
Tek kada zabrana stupi na snagu početkom 2027., bit će jasno koliko je Europa doista uspjela smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu.
