Greg Abel dugo vjeruje da će energija za AI biti jedno od glavnih ograničenja daljnjeg razvoja umjetne inteligencije. Berkshire Hathaway sada vidi način kako to ograničenje pretvoriti u posao.
Brojka iz Iowe pokazuje zašto. Podatkovni centri već su prošle godine činili oko osam posto električnog opterećenja Berkshireova energetskog poslovanja u toj saveznoj državi.
No zanimljiviji dio priče nije koliko će struje AI potrošiti.
Važnije je tko će platiti infrastrukturu potrebnu da mu se ta struja isporuči – i tko će snositi rizik ako najavljeni AI projekti nikada ne budu izgrađeni.
Greg Abel vidi priliku tamo gdje AI nailazi na ograničenje
Govoreći za CNBC, novi izvršni direktor Berkshire Hathawaya Greg Abel rekao je da energiju dugo smatra ograničenjem AI-ja te da u širenju podatkovnih centara vidi značajnu priliku za Berkshire Hathaway Energy. Berkshire pritom već ima snažnu poziciju u istom AI investicijskom ciklusu.
Dodatnih 10 milijardi dolara uložio je u Alphabet, koji Abel smatra značajnim igračem u umjetnoj inteligenciji i koji je postao treća najveća Berkshireova pozicija u običnim dionicama.
S jedne strane Berkshire ulaže u kompaniju koja gradi AI infrastrukturu. S druge posjeduje energetsku infrastrukturu bez koje taj rast nije moguć.
Energija za AI nije automatski dobar posao
Podatkovni centar može zahtijevati novu trafostanicu, dalekovod, dodatne proizvodne kapacitete i velika ulaganja u mrežu.
Problem nastaje ako energetska kompanija sve to izgradi, a investitor poslije smanji projekt, odgodi ga ili potpuno odustane.
Infrastruktura ostaje. Očekivana potrošnja ne mora.
Zato Berkshireove energetske kompanije pokušavaju osigurati da trošak AI ekspanzije ne završi kod postojećih korisnika.
MidAmerican Energy u Iowi od velikih novih potrošača traži da snose troškove infrastrukture potrebne za njihovo priključenje. Za podatkovne centre postoje i dugoročne financijske obveze koje smanjuju rizik da golema ulaganja u mrežu ostanu bez očekivane potrošnje.
Rast je vrijedan tek kada netko preuzme obvezu da će ga platiti.
Ogromna potražnja može biti samo na papiru
Takav oprez ima razlog.
Američke elektroenergetske kompanije suočavaju se s golemim brojem zahtjeva za priključenje novih podatkovnih centara. No dio te buduće potražnje mogao bi biti prenapuhan.
Isti projekt može tražiti priključak na više lokacija dok investitor traži najbolju opciju. Neki projekti možda neće dobiti potrebno financiranje. U industriji se zato sve ozbiljnije govori o ghost demandu – potražnji koja postoji u zahtjevima za priključenje, ali možda nikada neće postati stvarna potrošnja.
Za energetsku kompaniju razlika je golema.
Nekoliko stotina novih megavata izgleda kao budući prihod. Ako zbog njih treba unaprijed uložiti stotine milijuna dolara, projekt koji se ne realizira može budući prihod pretvoriti u stvarni trošak.
Berkshire zato ne mora pogoditi koliko će svaki AI projekt narasti. Važnije mu je osigurati da kompanija koja traži novi kapacitet preuzme dio rizika svoje prognoze.
Berkshire je na dvije strane AI investicijskog ciklusa
Tu Alphabet postaje posebno zanimljiv.
Berkshire ulaže u kompaniju koja troši desetke milijardi dolara na AI infrastrukturu, a istodobno posjeduje energetski biznis koji može opskrbljivati takvu infrastrukturu električnom energijom.
Ne treba iz toga zaključivati da je riječ o koordiniranoj strategiji. Za to nema dokaza.
Ali ekonomska pozicija Berkshirea jest neuobičajena.
Ako Alphabet bude među pobjednicima AI utrke, Berkshire sudjeluje kroz vlasništvo u njegovim dionicama. Ako AI ekspanzija poveća dugoročnu potražnju za električnom energijom, Berkshire Hathaway Energy može profitirati s druge strane.
AI više nije samo tehnološki nego i infrastrukturni posao. Berkshireov primjer otvara sljedeće pitanje: nije dovoljno znati koja će infrastruktura biti tražena. Važno je i tko će preuzeti rizik njezine izgradnje.
Berkshire želi prihod, ali ne i cijeli rizik
U tome je najvažnija poslovna lekcija Abelova pristupa.
Eksplozivna potražnja sama po sebi ne stvara dobar posao. Ako kompanija mora danas uložiti milijarde kako bi zadovoljila potražnju koja možda stiže tek za nekoliko godina, važnije pitanje postaje tko snosi gubitak ako se prognoza ne ostvari.
Greg Abel vidi energiju za AI kao ograničenje i priliku.
Berkshire pokušava napraviti korak više: pretvoriti rast potrošnje u dugoročne prihode, ali pritom dio rizika ostaviti kompanijama koje novu infrastrukturu zahtijevaju.
U AI utrci nije dovoljno pronaći sljedeće usko grlo. Vrijednost nastaje kada kompanija zna kako na njemu zaraditi, a da sama ne plati cijenu ako se očekivani boom ne ostvari.
