Američki milijarder Mark Cuban ponovno je podržao povećanje savezne minimalne plaće u SAD-u na 20 dolara po satu, ali ne iz razloga koji se najčešće čuju u političkim raspravama. Njegov argument polazi od jednostavne poslovne logike: ako zaposleni moraju tražiti državnu pomoć kako bi preživjeli, kompanija zapravo dio svojih troškova prebacuje na porezne obveznike.
Cuban je na društvenoj mreži X otkrio da je upravo takva situacija promijenila njegov pogled na plaće. Kada je doznao da zaposlenici jedne kompanije u koju je investirao ovise o državnoj pomoći, pobrinuo se da svi dobiju povišicu.
“Bilo me sram što ne plaćamo dovoljno”, napisao je.
Plaća kao pitanje poslovnog modela
Rasprava o minimalnoj plaći obično se svodi na sukob između poslodavaca i radnika. Cuban pokušava pomaknuti fokus.
Prema njegovu mišljenju, kompanija bi trebala isplaćivati plaće od kojih zaposlenici mogu živjeti. Ako to nije slučaj, poslovanje možda nije tako učinkovito kao što pokazuje bilanca. Dio stvarnog troška poslovanja tada snose država i porezni obveznici kroz različite oblike socijalne pomoći.
Takav pogled mijenja način na koji procjenjujemo profitabilnost. Veća dobit nije uvijek rezultat veće produktivnosti. Ponekad nastaje zato što dio troškova snose država i porezni obveznici.
Ne vjeruje ni ljevici ni staroj ekonomskoj teoriji
Cuban se pritom distancirao od obje strane političkog spektra.
Odbacio je slogane poput “eat the rich”, ocijenivši da oni više koriste političarima nego građanima kojima je pomoć potrebna.
Istodobno je kritizirao i tradicionalnu teoriju “trickle-down” ekonomije, prema kojoj koristi za kompanije i bogate postupno dolaze i do ostatka društva.
Cuban više vjeruje u model “trickle up”. Smatra da više plaće povećavaju potrošnju. Ljudi tada lakše štede i stvaraju vlastitu imovinu. Dugoročno to potiče zdraviji gospodarski rast.
Poduzetnici nisu protivnici radnika
Velik dio svoje poruke Cuban je posvetio poduzetnicima.
Podsjetio je da je tijekom karijere pomogao stvoriti najmanje tisuću milijunaša, ali i da je upoznao velik broj poduzetnika koji su izgubili ušteđevinu pokušavajući izgraditi vlastite kompanije.
Zbog toga smatra da je pogrešno uspješne poduzetnike automatski prikazivati kao dio problema.
Prema njegovu mišljenju, upravo poduzetnici otvaraju nova radna mjesta. Oni razvijaju inovacije i stvaraju prilike za druge. Zato upozorava da demoniziranje uspješnih poduzetnika može smanjiti spremnost na nova ulaganja i financiranje budućih osnivača kompanija.
Što ova rasprava znači za kompanije?
Cubanova poruka nadilazi američku raspravu o minimalnoj plaći.
Investitori danas gledaju više od financijskih rezultata. Zanimaju ih i način poslovanja, odnos prema zaposlenicima te održivost profita. Plaće, uvjeti rada i odnos prema zaposlenicima postaju dio procjene kvalitete upravljanja, jednako kao prihodi ili marže.
Ako zaposlenici ne mogu živjeti od svoje plaće, postavlja se pitanje koliko je poslovni model održiv. Dobit sama po sebi tada više nije jedino mjerilo uspjeha.
Upravo zato Cubanov prijedlog nije samo politički stav o minimalnoj plaći. To je poruka da odgovorno poduzetništvo ne završava stvaranjem profita, nego počinje načinom na koji je taj profit ostvaren.
