Geopolitičke krize rijetko stvaraju dobitnike u klasičnom smislu, ali u energetskom sektoru pravilo je drugačije — poremećaji u opskrbi gotovo uvijek znače rast prihoda za proizvođače. Upravo se to dogodilo s Norveška u ožujku 2026.
Zatvaranje Hormuški tjesnac i eskalacija sukoba na Bliskom istoku izazvali su snažan šok na strani ponude, što je dovelo do naglog skoka cijena nafte i rekordnih prihoda za najvećeg europskog proizvođača energenata (izvan Rusije).
Rekordan mjesec: izvoz nafte na povijesnom maksimumu
Prema podacima Statističkog zavoda Norveške, vrijednost izvoza sirove nafte u ožujku dosegnula je 57,4 milijarde norveških kruna (oko 5,16 milijardi eura).
To predstavlja rast od čak 67,9% na godišnjoj razini.
Analitičar Jan Olav Rorhus taj je trend sažeo vrlo jasno:
„Zatvaranje Hormuškog tjesnaca izazvalo je značajan šok na strani ponude nafte, što je zbog rasta cijena dovelo do najveće mjesečne vrijednosti izvoza nafte koju je Norveška ikad ostvarila.”
Drugim riječima, rast nije rezultat većeg volumena nego cijene.
Cijena nafte kao ključni okidač
Prosječna cijena nafte u ožujku iznosila je:
- 1.014 kruna po barelu
- oko 91 euro
- odnosno 107,5 dolara
Riječ je o najvišoj mjesečnoj razini od rujna 2023., što potvrđuje koliko su tržišta osjetljiva na poremećaje u ključnim transportnim točkama poput Hormuškog tjesnaca.
Norveški model: prihod danas, sigurnost sutra
Ono što Norvešku izdvaja od većine proizvođača nije samo razina prihoda, nego način na koji ih koristi.
Prihodi od nafte i plina sustavno se usmjeravaju u državni investicijski fond — najveći takav fond na svijetu, s imovinom od oko 1,86 bilijuna eura.
Ovaj fond, osnovan početkom 1990-ih, ima jasnu svrhu:
osigurati dugoročnu stabilnost i financiranje države blagostanja u trenutku kada prihodi od fosilnih goriva počnu opadati.
To je primjer upravljanja resursima koji ide dalje od kratkoročnih ciklusa.
Energetska napetost prelazi u politički prostor
Rast norveškog izvoza nije prošao nezapaženo ni izvan Europe.
Donald Trump javno je kritizirao Ujedinjeno Kraljevstvo zbog, kako tvrdi, nedovoljnog iskorištavanja naftnih resursa u Sjevernom moru:
„Europa očajnički treba energiju, a Ujedinjeno Kraljevstvo odbija aktivirati naftu iz Sjevernog mora, koje je jedno od najvećih nalazišta na svijetu. Tragično! Aberdeen bi trebao biti pun aktivnosti. Norveška prodaje naftu iz Sjevernog mora Ujedinjenom Kraljevstvu po dvostruko višoj cijeni. Zarađuju bogatstvo.”
Ova izjava otkriva širu dimenziju problema energija ponovno postaje geopolitičko pitanje prvog reda.
EU upozorava: zabrane izvoza mogu pogoršati krizu
Istovremeno, Europska komisija poziva države članice da se suzdrže od ograničavanja izvoza nafte i goriva unutar EU-a.
Razlog je jednostavan: takve mjere mogu dodatno destabilizirati tržište i ugroziti opskrbu rafinerija.
Unatoč upozorenjima, neke zemlje već su reagirale:
- Mađarska je početkom ožujka zabranila izvoz nafte
- Slovačka je uvela više cijene goriva za vozila sa stranim registracijama
Iz Bruxellesa poručuju da takvi potezi narušavaju jedinstveno tržište i mogu imati domino-efekt na cijene i opskrbu.
Energija ponovno definira ekonomske odnose
Norveški primjer jasno pokazuje kako se u kriznim vremenima redistribuira ekonomska moć.
Zemlje koje kontroliraju resurse — profitiraju.
Zemlje koje ovise o uvozu — preuzimaju rizik.
No ključna razlika nije samo u prihodima, nego u strategiji.
Dok neki reagiraju ad hoc mjerama poput zabrana izvoza, Norveška koristi ovakve cikluse za dugoročno jačanje fiskalne stabilnosti.
U svijetu u kojem cijena nafte ponovno postaje dominantna varijabla, takav pristup više nije iznimka nego standard kojem će se morati prilagoditi i drugi.
