Norveški državni fond razmatra promjenu koja bi mogla značiti gotovo 80 milijardi dolara manje američkih državnih obveznica u njegovu portfelju. Na prvi pogled izgleda kao velika oklada protiv američkog duga. Nije.
I upravo zato ova priča postaje zanimljivija od same brojke.
Government Pension Fund Global, najveći državni investicijski fond na svijetu, vrijedan oko 2,3 bilijuna dolara, predlaže veliku promjenu načina na koji ulaže u obveznice.
Udio državnih obveznica u njegovu obvezničkom benchmarku trebao bi pasti sa 70 na 50 posto. Prema Reutersovu izračunu, udio američkih državnih obveznica pao bi s 34,1 na 21,9 posto. Kada bi se nova struktura primijenila na postojeći portfelj, fond bi držao gotovo 80 milijardi dolara manje američkih Treasuriesa.
Brojka je velika. Ali nije najvažnija.
Važnije je zašto je jedan od najvećih investitora na svijetu zaključio da mu toliko sigurnosti više nije potrebno.
Sigurnost ima cijenu
ObvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... u portfelju Norveškog državnog fonda trebaju ublažiti oscilacije, osigurati likvidnost kada je potrebna i istodobno ostvarivati prinosPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan....
Norges Bank zato je pokušao odgovoriti na vrlo konkretno pitanje: koliko državnih obveznica fondu stvarno treba kada tržišta postanu turbulentna?
Fond ipak ne predlaže 40, nego 50 posto. Time ostavlja sigurnosnu marginu za situacije koje povijesni modeli možda ne mogu predvidjeti.
Ali sadašnjih 70 posto više ne smatra optimalnim.
Jer i sigurnost ima cijenu. Ako je imate više nego što vam treba, razliku plaćate nižim očekivanim prinosom.
Norveški državni fond ne napušta Ameriku
Tu dolazimo do detalja bez kojeg bi cijela priča mogla biti pogrešno protumačena.
Smanjenje američkih državnih obveznica lako bi se moglo čitati kao znak da jedan od najvećih svjetskih investitora gubi povjerenje u američki dug.
Norges Bank ne govori to.
Dok bi udio Treasuriesa snažno pao, povećala bi se ulaganja u druge američke obveznice, uključujući mortgage-backed securities. Udio američkog dolara u novom obvezničkom benchmarku ostao bi nešto iznad 50 posto i bio bi približno jednak današnjem.
Manje američkog državnog duga, dakle, ne znači manje Amerike.
Fond želi širi izbor izvora prinosa. Uz državne i korporativne obveznice, benchmark bi uključivao više sekuritiziranih i government-related obveznica te se približio širem Bloomberg Global Aggregate indeksu.
Norges Bank procjenjuje da bi takva struktura imala marginalno viši očekivani prinos i marginalno nižu volatilnost.
Fond, dakle, ne traži više rizika. Traži bolji odnos između rizika, sigurnosti i prinosa.
Zašto je ova računica danas važnija?
Državne obveznice desetljećima su jedan od temelja velikih institucionalnih portfelja. Likvidne su, relativno sigurne i mogu poslužiti kao izvor novca kada tržišta padnu, a drugu imovinu ne želite prodavati.
Ta funkcija nije nestala.
Promijenila se cijena kapitala.
Prinosi na dugoročne obveznice ponovno rastu, a skupi novac sve više izgleda kao strukturna, a ne prolazna promjena. U takvom okruženju važnije postaje koliko likvidnosti investitor stvarno treba, koliko rizika može prihvatiti i što dobiva zauzvrat.
Norveški fond testirao je upravo to i u stresnim povijesnim scenarijima. Zaključak je da mu za zaštitnu i likvidnosnu funkciju obvezničkog portfelja ne treba sadašnji udio državnih obveznica.
Pitanje se zato mijenja.
Ne koliko sigurnosti možemo imati, nego koliko nam je stvarno potrebno.
Istu računicu rade i kompanije
Tu priča o portfelju vrijednom bilijune dolara postaje puno bliža svakodnevnom poslovanju.
Kompanija može držati veliku količinu gotovine jer želi biti spremna za pad prihoda, probleme s naplatom ili novu krizu. To može biti potpuno racionalno.
Ali kada zna koliko joj treba za plaće, dobavljače, dug i nepredviđene situacije, novac iznad te razine postaje odluka o kapitalu.
Može ostati na računu. Može smanjiti skuplji dug, financirati investiciju ili povećati produktivnost.
Poanta nije potrošiti rezervu.
Poanta je znati zašto je baš toliko velika.
Norveški državni fond radi istu računicu na mnogo većoj skali: pokušava odrediti koliko sigurnosti treba da bi ona odradila posao zbog kojeg je u portfelju.
80 milijardi dolara je posljedica, ne priča
Ako norveške vlasti prihvate prijedlog, promjena se neće dogoditi preko noći. Tako velik portfelj mora se prilagođavati postupno kako bi se ograničili transakcijski troškovi i utjecaj na tržište.
Zato gotovo 80 milijardi dolara američkih obveznica jest odlična naslovna brojka.
Ali iza nje je važnija odluka.
Jedan od najvećih investitora na svijetu pokušava preciznije odrediti gdje završava korisna sigurnost, a počinje njezin trošak.
To pitanje nema smisla samo za fond od 2,3 bilijuna dolara.
Sigurnost treba štititi kapital. Ali kada više ne znamo objasniti koliko nam je sigurnosti potrebno, vrijeme je izračunati koliko nas košta.
