Prije manje od deset godina talijanska država spašavala je Monte dei Paschi di Siena. Danas MPS pokušava izvesti dvije akvizicije vrijedne ukupno 34 milijarde eura kako bi se obranio od preuzimanja Intese Sanpaolo.
Najstarija banka na svijetu tako pokušava napraviti još jedan veliki zaokret: od mete preuzimanja postati kupac dovoljno velik da ostane samostalan.
MPS je u petak službeno pokrenuo ponude za Banco BPM i Banca Generali, obje u dionicama. Banco BPM vrednovan je na 25,3 milijarde eura, a Banca Generali na 8,7 milijardi.
Ako plan uspije, potpuno će promijeniti odnos snaga u talijanskom bankarstvu.
Intesa je krenula po MPS. Sada MPS uzvraća
Intesa Sanpaolo u lipnju je pokrenula ponudu za preuzimanje MPS-a vrijednu 30,6 milijardi eura, prema tadašnjim tržišnim cijenama. S rastom vrijednosti Intesinih dionica, aktualna vrijednost ponude popela se prema približno 36 milijardi eura.
MPS sada pokušava promijeniti računicu.
Preuzimanjem Banco BPM-a i Banca Generali nastala bi grupacija tržišne vrijednosti blizu 70 milijardi eura. I dalje bi bila znatno manja od Intese, ali bi MPS postao mnogo veći i složeniji cilj za preuzimanje.
Kombinirana grupa imala bi oko 466 milijardi eura aktiveU Bilanci stanja poduzeća, aktiva (eng. assets) predstavlja... i više od 810 milijardi eura financijske imovine klijenata. MPS računa i na oko 2,6 milijardi eura godišnjih sinergija.
Ali veličina ovdje nije samo cilj.
Ona je obrana.
Lovaglio prvo mora uvjeriti vlastite dioničare
Glavni izvršni direktor MPS-a Luigi Lovaglio dobio je potporu uprave, ali to nije dovoljno.
Talijanska pravila ograničavaju poteze kojima uprava tijekom aktivne ponude može otežati preuzimanje. Zato će o protunapadu odlučivati dioničari MPS-a na skupštini zakazanoj za 29. listopada.
Među ključnim igračima su Delfin, holding obitelji Del Vecchio, sa 17,5 posto MPS-a, Francesco Gaetano Caltagirone s 10,3 posto te talijansko Ministarstvo gospodarstva i financija s 4,9 posto.
Lovaglio ih mora uvjeriti da samostalni MPS može stvoriti više vrijednosti nego prodaja Intesi.
Zato nudi i nešto vrlo konkretno.
MPS planira oko četiri milijarde eura izvanredne distribucije dioničarima, više od približno tri milijarde eura gotovinske komponente Intesine ponude.
Poruka je jednostavna: ne prodajte banku ako kao njezini dioničari možete dobiti više.
Banco BPM već je jednom rekao ne
Najveća od dvije akvizicije ujedno bi mogla biti i najteža.
MPS i Banco BPM već su razgovarali o mogućem povezivanju, ali su pregovori krajem srpnja propali.
Važan faktor bio je Crédit Agricole, koji drži 29,3 posto Banco BPM-a i nije bio uvjeren da predložena kombinacija stvara dovoljno vrijednosti.
MPS sada formalnom ponudom pokušava postići ono što nije uspio pregovorima.
Lovaglio zato vodi dvije kampanje istodobno: mora pridobiti vlastite dioničare kako bi smio krenuti u akviziciju, a zatim uvjeriti vlasnike Banco BPM-a da prihvate njegove dionice.
Banca Generali dodatno komplicira slagalicu
Ni druga meta nije jednostavna.
Banca Generali kontrolira osiguravatelj Generali, koji posjeduje više od polovice kompanije. Bez njegove potpore MPS teško može zaključiti posao.
A upravo tu talijanska konsolidacija počinje nalikovati vlasničkoj slagalici.
MPS je prošle godine preuzeo Mediobancu, koja drži veliki udio u Generaliju. Istodobno su u vlasničkoj strukturi Generalija prisutni i drugi važni igrači uključeni u aktualno preslagivanje talijanskog financijskog sektora.
Kompanije koje su na jednom mjestu dioničari na drugom su konkurenti, potencijalni partneri ili mete.
Zato ponuda za Banca Generali nije samo kupnja još jedne financijske kompanije. MPS njome želi snažnije povezati komercijalno bankarstvo, investicijsko bankarstvo i upravljanje imovinom.
Od državnog spašavanja do 34 milijarde eura akvizicija
Današnji MPS teško je usporediti s bankom koju je Italija spašavala 2017. godine.
Država ju je nakon toga postupno ponovno privatizirala tijekom 2023. i 2024., a onda je MPS krenuo u potpuno suprotnom smjeru.
Od banke koju se godinama povezivalo s lošim kreditima i državnim spašavanjem postao je konsolidator.
Ključna prekretnica bilo je prošlogodišnje neprijateljsko preuzimanje Mediobance. MPS je time dobio snažniji položaj u investicijskom bankarstvu i upravljanju imovinom te važnu izloženost Generaliju.
Sada pokušava napraviti još veći korak.
Banka koju je država prije devet godina spašavala danas pokušava kupiti dvije financijske kompanije vrijedne ukupno 34 milijarde eura.
Teško je pronaći bolji primjer brzine kojom se promijenilo talijansko bankarstvo.
Intesa ima drukčiju viziju MPS-a
Intesa ne planira jednostavno pripojiti cijeli MPS postojećoj strukturi.
Prema njezinu planu, zadržala bi Mediobancu, njezin brend i dio poslovanja MPS-a, dok bi približno polovica mreže poslovnica bila prodana kako bi se ublažile regulatorne zabrinutosti zbog prevelike koncentracije.
Lovaglio tvrdi da takav plan uništava vrijednost MPS-a.
Premijerka Giorgia Meloni također je poručila da se nada da banka neće biti razlomljena, premda je naglasila da vlada nema aktivnu ulogu u transakciji.
Politička dimenzija ipak postoji.
MPS nije obična talijanska banka. Osnovan je 1472. godine, država ga je spašavala novcem poreznih obveznika i još uvijek ima manjinski udio.
Veličina je postala obrana
Iza 34 milijarde eura ponuda krije se puno jednostavnija borba.
Talijanske banke traže razmjere koji će im omogućiti veću profitabilnost, snažnije prihode od upravljanja imovinom i bolju poziciju prema najvećim europskim grupama.
Ali konsolidacija stvara i novi paradoks.
Što banke postaju veće, raste pritisak na one koje su ostale manje da pronađu partnera – ili riskiraju da same postanu meta.
MPS zato pokušava preskočiti nekoliko stepenica odjednom.
Ako preuzme Banco BPM i Banca Generali, neće prestići Intesu. Ali mogao bi stvoriti treću veliku talijansku bankarsku grupu i postati mnogo teža meta za preuzimanje.
Ako plan ne dobije potporu dioničara, Intesina ponuda ponovno dolazi u prvi plan.
Zato 29. listopada neće biti samo glasovanje o dvije akvizicije.
Prije devet godina pitanje je bilo može li MPS preživjeti.
Danas je pitanje može li dovoljno brzo narasti da bi sam odlučivao o svojoj budućnosti.
