Projekt plinske elektrane kod Niša ulazi u završnu fazu pregovora, čime Srbija prelazi iz faze planiranja u konkretnu realizaciju jedne od ključnih energetskih investicija.
Nakon sastanka s delegacijom SOCAR u Beogradu, ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović poručila je da bi već početkom svibnja mogli biti usuglašeni ključni uvjeti ugovora za izgradnju plinske elektrane kod Niša.
To je trenutak kada projekt prestaje biti politička ambicija i postaje konkretan posao.
Pregovori koji su ubrzali
U središtu razgovora bili su detalji koji odlučuju hoće li se projekt zaista realizirati: tehnički parametri, financijski model i podjela odgovornosti između partnera.
Kako je naglasila ministrica:
“Glavna tema sastanka bilo je usuglašavanje komercijalnih i tehničkih uvjeta ugovora za izgradnju plinske elektrane kod Niša, gdje je u kratkom roku postignut dobar napredak ”, navode srbijanski mediji.
Pregovori su intenzivirani nakon međudržavnog sporazuma Srbije i Azerbejdžana potpisanog u veljači, a u međuvremenu su održani i operativni sastanci s ključnim domaćim akterima – Elektroprivredom Srbije i Srbijagasom.
U praksi, to znači da se već slaže konstrukcija projekta: tko ulaže, tko upravlja i kako se dijeli rizik.
Elektrana koja cilja stabilnost
Za razliku od velikih obnovljivih projekata koji ovise o vremenskim uvjetima, ova elektrana zamišljena je kao pouzdan izvor energije – onaj koji radi kada je najpotrebnije. Planirana plinska elektrana kod Niša trebala bi imati oko 500 MW električne snage, uz dodatnih 150 MW toplinske energije.
Plan je da elektrana bude dovršena do 2030. godine, ali konačna odluka o kapacitetu ovisit će o tome koliko je projekt financijski održiv.
Drugim riječima, brojke još nisu “zaključane” – ali smjer jest.
Plin iz Azerbejdžana kao temelj projekta
Ono što ovaj projekt čini izvedivim nije samo infrastruktura, nego i osigurana opskrba energentom.
Azerbaijan se u posljednjih nekoliko godina pozicionirao kao stabilan partner Srbiji u opskrbi prirodnim plinom, a količine isporuke kontinuirano rastu.
Za rad elektrane procjenjuje se potreba od oko 600 milijuna kubnih metara plina godišnje.
Ministrica je to sažela prilično izravno:
“Azerbejdžan se u prethodne tri godine pokazao kao pouzdan partner u opskrbi prirodnim plinom.”
To je ključna rečenica cijelog projekta. Bez stabilnog izvora plina, ovakva investicija ne bi imala smisla.
Više od jedne elektrane
Ono što se gradi kod Niša nije samo još jedan energetski objekt. Ovo je pokušaj da se zatvori nekoliko otvorenih pitanja odjednom:
- kako osigurati stabilnu energiju za industriju
- kako smanjiti ovisnost o nepredvidivim izvorima
- kako privući kapital u energetiku koja traži ogromna ulaganja
U tom smislu, projekt je test – ne samo tehnički, nego i politički i financijski.
Ako se realizira prema planu, plinska elektrana kod Niša postat će jedan od ključnih oslonaca stabilnosti elektroenergetskog sustava Srbije. Ako zapne, bit će još jedan podsjetnik koliko je energetika kompleksan i spor sustav za promjene.
Za sada, sve ide u smjeru realizacije.
