Lukoil je dobio još malo vremena za prodaju poslovanja izvan Rusije. Američko Ministarstvo financija produljilo je posebnu licencu do 19. rujna, čime potencijalni kupci dobivaju manje od mjesec dana za nastavak pregovora o međunarodnoj imovini ruskog naftnog diva.
Nova odluka OFAC-a ponovno je pomaknula rok u kojem se može dogovarati prodaja imovine Lukoila izvan Rusije. No prostor je ponovno kratak, a posao koji se pokušava zaključiti već mjesecima ostaje pod izravnom kontrolom Washingtona.
Lukoil može pregovarati o prodaji, ali ne može jednostavno prodati imovinu. Za konačnu transakciju potrebno je zasebno odobrenje američkog OFAC-a.
Još jedan rok, ista prepreka
Američki Office of Foreign Assets Control (OFAC) 20. kolovoza izdao je novu opću licencu 131I. Njome se do 19. rujna dopuštaju pregovori i sklapanje uvjetnih ugovora za prodaju Lukoil International GmbH i kompanija u kojima ta tvrtka ima najmanje 50 posto vlasništva.
Licenca također omogućuje određene aktivnosti potrebne za održavanje i postupno gašenje poslovanja tih kompanija.
Ali ne daje automatsko zeleno svjetlo za prodaju.
Ako Lukoil i potencijalni kupac postignu dogovor, realizacija transakcije morat će ponovno pred OFAC.
To američkom regulatoru ostavlja posljednju riječ o tome tko može preuzeti jedan od najvećih energetskih portfelja koji je zbog sankcija završio na tržištu.
Posao se pokušava zaključiti mjesecima
Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije Lukoilu u listopadu 2025. u sklopu šireg pritiska na ruski energetski sektor. Kompanija je nakon toga krenula u prodaju međunarodnog poslovanja.
Od tada se rokovi pomiču, a potencijalni kupci mijenjaju.
Prvi pokušaj s Gunvorom nije doveo do transakcije. Krajem siječnja Lukoil je potom potpisao sporazum s američkim investicijskim fondom Carlyle o prodaji Lukoil International GmbH, kompanije preko koje drži velik dio međunarodne imovine.
Dogovor s Carlyleom nije ekskluzivan, pa je Lukoil ostavio otvorena vrata i drugim potencijalnim kupcima. Iz transakcije je isključena imovina u Kazahstanu, koja bi trebala ostati u vlasništvu ruske grupe.
Problem od početka nije bio samo pronaći kupca.
Problem je pronaći kupca i strukturu transakcije koje će prihvatiti Washington.
Prodaja međunarodne imovine vrijedne oko 22 milijarde dolara već je više puta odgađana, a regulatorno odobrenje ostalo je ključni filter cijelog procesa.
U igri je imovina vrijedna milijarde
Razmjeri prodaje objašnjavaju zašto proces nije jednostavan.
Lukoil International upravlja velikim portfeljem izvan Rusije koji uključuje rafinerije, maloprodaju goriva i druge energetske aktivnosti na više tržišta.
Cijeli portfelj procjenjivan je na oko 22 milijarde dolara.
Među važnijim dijelovima europskog poslovanja nalazi se rafinerija Neftohim Burgas u Bugarskoj, kao i tamošnje maloprodajne i zrakoplovne aktivnosti. Preko austrijskog Lukoil International GmbH povezana su i druga europska poslovanja.
Zbog toga prodaja nije samo pitanje vlasništva jedne ruske kompanije.
Promjena vlasnika može utjecati na energetsku infrastrukturu i tržište goriva u više europskih država, što dodatno povećava regulatornu i političku osjetljivost cijelog posla.
Carlyle ima dogovor, ali još nema završenu transakciju
Carlyle je zasad otišao najdalje.
Lukoil je u siječnju službeno potvrdio sporazum s američkim fondom, ali gotovo sedam mjeseci poslije međunarodna imovina još nije promijenila vlasnika.
Carlyle je početkom godine razgovarao i s potencijalnim partnerima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji bi mogli sudjelovati u preuzimanju.
To pokazuje koliko je složena financijska konstrukcija potrebna za paket ove veličine.
No kapital nije jedini uvjet.
Svaka struktura mora biti prihvatljiva američkim vlastima i osigurati da prodaja ne postane način za zaobilaženje sankcija ili vraćanje prihoda blokiranom ruskom vlasniku.
Rok je kratak, ali Washington drži sat
Novi datum ne znači da će 19. rujna Lukoilova međunarodna imovina nužno dobiti novog vlasnika.
Znači nešto drugo: do tada postoji regulatorni prostor za pregovore i sklapanje uvjetnih sporazuma prema sadašnjoj licenci.
OFAC nakon toga može ponovno produljiti rok, promijeniti uvjete ili pustiti licencu da istekne. Upravo su ponovljena produljenja postala jedna od glavnih karakteristika cijelog procesa.
Lukoil ima imovinu koju želi prodati. Postoje investitori koji je žele kupiti. Postoji i sporazum s Carlyleom.
Ali nakon gotovo godinu dana sankcija postalo je jasno da to nije dovoljno.
U poslu vrijednom desetke milijardi dolara najvažniji potpis na kraju možda neće biti ni Lukoilov ni Carlyleov. Bit će američkog regulatora.
