UniCredit i Commerzbank ulaze u odlučujuću fazu dvogodišnje borbe za kontrolu njemačke banke. Talijanska grupa došla je gotovo do polovice glasačkih prava, uprava Commerzbanke otvorila je razgovore, a Europska središnja banka zasad ne vidi razlog za blokiranje transakcije. Fokus se zato seli na Berlin, koji još drži 12,7 posto banke.
Nakon gotovo dvije godine borbe za Commerzbank, odnos snaga bitno se promijenio.
UniCredit je nakon završetka ponude došao do 47,59 posto kapitala i 49,65 posto glasačkih prava njemačke banke, pokazuju službeni rezultati ponude. Uprava Commerzbanke, koja se mjesecima protivila preuzimanju, u međuvremenu je otvorila razgovore s UniCreditom.
Pitanje više nije može li talijanska banka izgraditi dominantnu vlasničku poziciju.
Pitanje je što Njemačka još može zaštititi ako prihvati novu vlasničku realnost.
Berlin više ne govori kao prije
Njemačka savezna financijska agencija još je u lipnju odbila UniCreditovu ponudu za državni paket Commerzbanke, uz kritike ponuđene cijene i pristupa talijanske banke.
Samo mjesec poslije ton Berlina počeo se mijenjati.
Kancelar Friedrich Merz poručio je da vlada neće blokirati transakciju kao takvu te naglasio da u tržišnom gospodarstvu o vlasničkoj strukturi odlučuju vlasnici, a ne političari.
To nije odluka o prodaji državnog udjela.
Ali jest značajan odmak od ranijeg otvorenog protivljenja.
Berlin možda više nema dovoljno prostora odlučivati hoće li UniCredit preuzeti Commerzbank. Još uvijek može pokušati utjecati na to kakva će banka nakon toga nastati.
Berlinovih 12,7 posto vrijedi više od tržišne cijene
Njemačka je udjel u Commerzbanku stekla tijekom spašavanja banke u globalnoj financijskoj krizi.
Danas taj paket ima novu funkciju.
UniCredit za potpunu integraciju dugoročno treba dogovor s Berlinom. Njemačka vlada zato svoj preostali udjel može pokušati pretvoriti u pregovaračku polugu.
A interesi Berlina prilično su jasni.
Radna mjesta. Sjedište u Frankfurtu. Upravljačka struktura. I, možda najvažnije, budućnost kreditiranja njemačkog Mittelstanda.
Commerzbank desetljećima ima snažnu poziciju među malim i srednjim industrijskim i izvoznim kompanijama. Upravo su te kompanije jedna od politički najosjetljivijih točaka cijele transakcije.
Njemačka ne želi da bankarska konsolidacija oslabi pristup kapitalu poduzećima koja čine okosnicu njezina gospodarstva.
ECB smanjuje manevarski prostor Berlina
Vrijeme pritom ne mora raditi u korist njemačke vlade.
Prema dokumentu u koji je imao uvid Reuters, Europska središnja banka sklona je odobriti UniCreditovo preuzimanje. Regulator u preliminarnoj procjeni nije pronašao materijalnu osnovu za blokiranje transakcije, iako očekuje zahtjevnu i dugotrajnu integraciju.
Njemački BaFin upozorio je na pitanja upravljanja UniCreditom te njegov pristup tijekom preuzimanja. ECB, međutim, zasad smatra da ti problemi nisu dovoljni za zaustavljanje transakcije.
Konačna procjena očekuje se u rujnu ili listopadu.
Ako stigne zeleno svjetlo, UniCredit će imati gotovo polovicu glasačkih prava, otvorene razgovore s Commerzbankom i uklonjenu najveću regulatornu prepreku.
Berlin će tada imati sve manje prostora pregovarati o tome hoće li do povezivanja doći, a sve više razloga pregovarati o uvjetima pod kojima će se ono dogoditi.
UniCredit već ima plan za Commerzbank
Andrea Orcel pritom ne skriva kako zamišlja budućnost njemačke banke.
UniCredit želi na Commerzbank primijeniti dio modela kojim je posljednjih godina transformirao vlastito poslovanje: jednostavniju organizaciju, manje upravljačkih razina, snažniju kontrolu troškova i veći fokus na prihode.
Prema planu o kojem je izvijestio Reuters, troškovna baza Commerzbanke trebala bi biti smanjena za oko 1,3 milijarde eura, odnosno približno petinu, dok bi njemačka banka operativno ostala odvojena od UniCreditove podružnice HypoVereinsbank do 2029. ili 2030.
UniCredit je već predstavio i vlastitu viziju budućnosti Commerzbanke, uključujući znatno niži omjer troškova i prihoda.
Tu se otvara možda teži dio cijele transakcije.
UniCredit je pod Orcelom postao jedna od najprofitabilnijih europskih banaka upravo zahvaljujući snažnoj kontroli troškova, jednostavnijoj organizaciji i discipliniranom upravljanju kapitalom.
Commerzbank ima drukčiju tradiciju, snažno oslonjenu na dugoročne odnose s kompanijama i njemačko tržište.
Pitanje zato više nije samo koliko vrijedi Commerzbank. Pitanje je koliko će nakon povezivanja morati postati sličan UniCreditu.
Europa dobiva test vlastite bankarske politike
Slučaj UniCredita i Commerzbanke zato je mnogo više od njemačko-talijanske bankarske transakcije.
Europski regulatori godinama zagovaraju veće prekogranične bankarske grupe koje bi mogle snažnije konkurirati američkim gigantima. UniCredit i Commerzbank upravo su primjer konsolidacije kakvu Europa načelno želi.
Ali u stvarnoj transakciji stvari postaju kompliciranije.
Tko zadržava sjedište? Gdje se režu troškovi? Što se događa s radnim mjestima? Tko odlučuje o kreditiranju domaćih kompanija? I kada europski bankarski prvak prestaje biti nacionalni prvak?
Europa godinama govori da želi velike prekogranične banke. UniCredit sada testira koliko je doista spremna prihvatiti posljedice te ideje.
Berlin je gotovo dvije godine pokušavao utjecati na pitanje može li UniCredit preuzeti Commerzbank.
Sada se bitka mijenja: više nije presudno može li zaustaviti transakciju, nego što može zaštititi prije nego što je prihvati.
