Sveučilišni laboratorij može proizvesti znanstveni rad. Može proizvesti patent. Ali može proizvesti i kompaniju vrijednu milijardu dolara.
Razlika nije samo u kvaliteti istraživanja. Presudno je ono što se događa nakon otkrića.
Oxford je to tijekom 2025. pokazao na vrlo konkretan način. Dvije kompanije nastale iz njegova istraživačkog ekosustava prodane su za više od milijardu dolara svaka. OrganOx, koji razvija tehnologiju za očuvanje organa za transplantaciju, preuzet je za oko 1,5 milijardi dolara. Kompanija za kvantno računalstvo Oxford Ionics prodana je za približno 1,1 milijardu dolara.
To više nije priča o studentskim startupima. Sveučilišta i inovacije danas mogu biti početna točka za nastanak novih kompanija, radnih mjesta, izvoza, kapitala, pa i cijelih novih industrija.
Najnoviji Spotlight on Spinouts 2026 pokazuje da se vrijednost britanskih sveučilišnih spin-offova gotovo utrostručila od 2020. Velika Britanija danas ima pet od deset europskih sveučilišta koja stvaraju najveću vrijednost kroz takve kompanije, a Oxford je na vrhu.
Pitanje zato više nije mogu li sveučilišta stvarati kompanije.
Mogu. Pitanje je zašto neka od znanja stvaraju nove industrije, dok druga ostaju u laboratorijima i znanstvenim radovima.
Europa više ne želi samo financirati istraživanje
Ta je razlika postala i ekonomsko pitanje za Europsku uniju.
Europska komisija u srpnju 2026. pokrenula je izradu zajedničkog europskog okvira za licenciranje intelektualnog vlasništva i stvaranje spin-off kompanija. Cilj je olakšati upravo prijelaz u kojem istraživanje treba napustiti akademsko okruženje i pronaći tržište.
Razlog je jasan. Europa ima snažnu znanstvenu bazu, ali dugo ima problem pretvoriti taj potencijal u kompanije koje mogu brzo rasti.
Deep tech i umjetna inteligencija privukli su 36 posto europskog venture capital financiranja tijekom 2025. Istodobno raste pritisak da tehnologije razvijene europskim znanjem postanu i europski biznisi.
Zato se mijenja i način na koji se promatra uspjeh istraživanja.
Objavljeni rad nije tržišni rezultat. Ni patent sam po sebi nije inovacija.
Patent koji nitko ne komercijalizira može godinama ostati samo zaštićena dobra ideja.
Između profesora i tržišta nedostaje cijeli lanac
Od istraživanja do kompanije treba prijeći nekoliko teških koraka.
Netko mora prepoznati komercijalni potencijal ideje. Treba riješiti vlasništvo nad intelektualnim vlasništvom, provjeriti postoji li tržište, osigurati početni kapital i sastaviti tim sposoban voditi kompaniju.
Znanstvenik ne mora istodobno biti stručnjak za patente, venture capital, prodaju i međunarodna tržišta.
Ali uspješan inovacijski ekosustav mora oko njega imati ljude koji to jesu.
Zato najbolja svjetska sveučilišta ne čekaju da se startup jednostavno dogodi. Grade urede za transfer tehnologije, poduzetničke centre i veze s kompanijama, fondovima i investitorima.
Tu se nalazi i možda najvažnija razlika za našu regiju.
Nije dovoljno otvoriti startup centar, organizirati hackathon ili studentima održati nekoliko predavanja o poduzetništvu. Ako iza dobre ideje nema jasnog puta prema tržištu, ona će teško postati kompanija.
A što ako se dobra ideja rodi u Mostaru?
To je pitanje puno zanimljivije od toga imamo li dovoljno inovacija.
Pretpostavimo da istraživački tim na sveučilištu u Mostaru razvije tehnologiju s međunarodnim potencijalom.
Kome se obraća sljedećeg jutra?
Tko procjenjuje tržišnu vrijednost? Tko rješava patent? Gdje dobiva prvi kapital? Tko ga povezuje s industrijom? Može li pronaći iskusnog menadžera ili investitora bez odlaska u London, München ili Amsterdam?
Upravo odgovori na ta pitanja pokazuju postoji li inovacijski ekosustav ili samo pojedinačne inovacije.
Za Bosnu i Hercegovinu je zato posebno zanimljivo ovogodišnje strateško i akademsko partnerstvo Sveučilišta u Mostaru i MOBIZZ-a, usmjereno na transfer znanja, zajedničke projekte i snažnije povezivanje akademske zajednice s realnim sektorom.
O istom će se pitanju razgovarati i na MOBIZZ konferenciji 10. rujna, gdje će prof. dr. sc. Anela Čolak, Svjetlan Stanić, Petar Ćorluka, prof. dr. sc. Marko Odak i dr. sc. Miroslav Vasilj spojiti dvije strane iste priče – akademsku zajednicu i realni sektor.
U središtu je pitanje koje nadilazi samu konferenciju: što nedostaje regionalnom inovacijskom ekosustavu da bi znanje češće završavalo na tržištu?
Ne trebamo od profesora praviti direktore
Tu je važno ne otići u drugu krajnost.
Svrha sveučilišta nije proizvoditi što više startupa niti svako istraživanje mora završiti kompanijom. Temeljno istraživanje ima vrijednost i kada nema neposrednu komercijalnu primjenu.
Ali kada istraživanje ima tržišni potencijal, sustav bi ga trebao znati prepoznati.
Jer regija tada ne riskira samo da izgubi jednu dobru ideju. Može izgubiti buduću kompaniju, radna mjesta, patente, izvoz i ljude koji će otići tamo gdje za njihovo znanje već postoji kapital i infrastruktura.
Zato je pitanje što se događa sa znanjem nakon sveučilišta puno veće od akademske politike.
To je pitanje buduće strukture gospodarstva.
Sveučilišta neće sama stvoriti nove industrije. Ali mogu biti mjesto na kojem one počinju.
A za BiH i ostatak regije pravi test neće biti koliko smo inovacijskih centara otvorili, nego nešto mnogo konkretnije: koliko smo dobrih ideja uspjeli izvući iz ladice i dovesti do tržišta.
Oxford je pokazao što se događa kada znanje dobije put do tržišta. Može li ga izgraditi i naša regija? Odgovore će 10. rujna na MOBIZZ-u 2026. tražiti akademska zajednica i ljudi koji kompanije grade na tržištu. Budite dio tog razgovora na konferenciji u Mostaru.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
