EU proračun 2028.-2034. otvorio je sukob među državama članicama oko gotovo dva bilijuna eura europskog novca. U središtu rasprave nisu samo brojke nego i pitanje treba li Europa više ulagati u poljoprivredu, regionalni razvoj, obranu ili tehnološke inovacije.
Čelnici država danas se okupljaju u Bruxellesu. No sukob se ne vodi samo oko veličine proračuna. Još važnije pitanje glasi: treba li Europa nastaviti ulagati u poljoprivredu i regionalni razvoj? Ili bi više novca trebalo usmjeriti prema inovacijama, umjetnoj inteligenciji, obrani i konkurentnosti industrije?
Sukob starih i novih prioriteta
Prvi kompromisni prijedlog koji je pripremilo ciparsko predsjedništvo smanjio je prijedlog Europske komisije za oko dva posto. No umjesto približavanja stavova, otvorio je nove podjele.
Nizozemska je među najvećim neto uplatiteljima u europski proračun. Smatra da prijedlog previše štiti tradicionalnu potrošnju. Istodobno premalo odgovara na izazove globalnog gospodarstva.
Za zemlje poput Nizozemske ključno je pitanje kako Europa može konkurirati kineskim subvencijama i američkim industrijskim poticajima ako najveći dio novca i dalje odlazi na modele financiranja koji su nastali prije nekoliko desetljeća.
S druge strane, Španjolska i druge države koje više sredstava dobivaju nego što uplaćuju upozoravaju da bi smanjenje izdvajanja za poljoprivredu i kohezijsku politiku moglo dodatno produbiti razvojne razlike unutar Unije.
To je sukob koji prati gotovo svaki europski proračun, ali ovaj put okolnosti su znatno složenije.
Europa traži novac za nove izazove
Posljednjih godina Europa je suočena s troškovima koje prije deset godina gotovo nitko nije predviđao.
Rat u Ukrajini povećao je izdvajanja za obranu. Energetska kriza pokazala je koliko je skupa ovisnost o vanjskim dobavljačima. U međuvremenu su umjetna inteligencija, poluvodiči i zelene tehnologije postali područja u kojima se vodi globalna industrijska utrka.
Europska komisija zato želi osigurati više novca za istraživanje, inovacije i strateške industrije.
Problem je što gotovo svako povećanje sredstava za nove prioritete znači smanjenje sredstava za postojeće programe ili veće financijsko opterećenje država članica.
Upravo zato rasprava o proračunu sve više postaje rasprava o europskom gospodarskom modelu.
Najveće pitanje: Tko će platiti račun?
Kako bi se smanjio pritisak na nacionalne proračune, Bruxelles traži nove izvore prihoda koji ne bi izravno dolazili od država članica.
Među prijedlozima su dio prihoda od prodaje emisijskih dozvola CO2, prihod od mehanizma oporezivanja ugljika na uvoz robe iz zemalja s blažim klimatskim pravilima, doprinos velikih kompanija koje posluju na europskom tržištu te porezi povezani s digitalnim uslugama, kriptoimovinom, online klađenjem i ekstremnim bogatstvom.
Za investitore i kompanije upravo je ovaj dio pregovora možda važniji od same veličine proračuna.
Ako Europa uvede nove zajedničke izvore prihoda, to bi moglo označiti daljnji korak prema fiskalnoj integraciji, temi koja je desetljećima izazivala političke podjele među članicama.
Izborna godina stvara dodatni pritisak
Formalni rok za postizanje dogovora je kraj 2027. godine. Međutim, europski dužnosnici svjesni su da bi pregovori mogli postati znatno teži nakon niza nacionalnih izbora koji se sljedeće godine održavaju u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Estoniji, Finskoj i Slovačkoj.
Zbog toga mnogi zagovaraju postizanje političkog dogovora već tijekom 2026. godine.
Što se pregovori više budu približavali izbornim kampanjama, to će vlade teže pristajati na kompromise koji bi mogli biti nepopularni među biračima.
Proračun kao test europske strategije
Rasprava koja se danas vodi u Bruxellesu nije samo tehničko pitanje raspodjele novca.
Riječ je o odluci koja će odrediti može li Europa financirati obrambenu autonomiju, ubrzati tehnološki razvoj i zadržati konkurentnost u svijetu u kojem SAD i Kina agresivno podupiru vlastite industrije.
Istodobno, Bruxelles mora očuvati političku ravnotežu između bogatijih i siromašnijih članica, između tradicionalnih sektora i novih tehnologija te između nacionalnih interesa i zajedničkih europskih ciljeva.
Zbog toga će pregovori o proračunu od gotovo dva bilijuna eura biti mnogo više od rasprave o brojkama. Oni će pokazati kakve prioritete Europa želi imati u sljedećem desetljeću i koliko je spremna platiti njihovo ostvarenje.
