Banke su desetljećima procjenjivale jednu ključnu stvar – kolika je vjerojatnost da klijent neće vratiti kredit. Sve je više znakova da će uskoro morati odgovarati i na drugo pitanje: koliko klimatske promjene mogu smanjiti vrijednost imovine koja stoji iza tog kredita.
To nije samo nova regulatorna rasprava. Mogla bi označiti jednu od najvećih promjena u europskom bankarstvu od financijske krize 2008. godine. Ako klimatski rizik postane sastavni dio kapitalnih zahtjeva, banke neće drukčije gledati samo na rizik. Mogle bi drukčije određivati i cijenu kapitala, a posljedično i cijenu kredita za poduzeća i građane.
Upravo to upozorava organizacija Finance Watch u novom izvješću u kojem predlaže uvođenje posebnog kapitalnog zaštitnog sloja za klimatske izloženosti banaka. Ideja je jednostavna: ako klimatske promjene mogu izazvati velike financijske gubitke, banke bi trebale unaprijed imati dovoljno kapitala da ih apsorbiraju, umjesto da reagiraju tek kada šteta postane vidljiva u bilancama.
Na prvi pogled riječ je o tehničkoj regulatornoj mjeri. U stvarnosti, prijedlog otvara mnogo šire pitanje – ulazi li klima prvi put iz sfere održivosti u samo središte financijskog sustava?
Zašto dosadašnji modeli više nisu dovoljni
Tradicionalni modeli procjene rizika oslanjaju se na povijesne podatke. Banke analiziraju kako su se klijenti ponašali u prošlosti i na temelju toga procjenjuju buduće gubitke.
Problem je što klimatske promjene ne slijede logiku prošlosti.
Toplinski valovi, poplave, suše i požari sve češće pogađaju regije koje se nekada nisu smatrale rizičnima. Istodobno, energetska tranzicija mijenja vrijednost čitavih industrija. Imovina koja je danas profitabilna sutra može postati financijski teret zbog novih propisa, poreza ili promjena na tržištu.
Finance Watch smatra da postojeći modeli upravo zato podcjenjuju stvarni rizik. Prema njihovoj procjeni, banke se i dalje ponašaju kao da će budućnost nalikovati prošlosti, iako se gospodarsko okruženje mijenja brže nego ikada.
Rizik više nije pojedinačan nego sustavan
Najveća razlika između klimatskog i klasičnog kreditnog rizika leži u tome što on ne pogađa jednog klijenta ili jednu industriju.
Jedan ekstremni vremenski događaj može istodobno smanjiti vrijednost nekretnina, poremetiti poslovanje poduzeća, prekinuti opskrbne lance i povećati broj problematičnih kredita u više sektora. Drugim riječima, isti događaj može istodobno pogoditi velik broj dužnika i više banaka.
Upravo zato Finance Watch klimatske promjene više ne promatra kao pojedinačni rizik, nego kao sistemski financijski rizik – onaj koji može narušiti stabilnost cijelog bankarskog sustava, a ne samo rezultate pojedine institucije.
Kad klimatski rizik počne određivati cijenu kapitala
Finance Watch predlaže da banke za određene klimatski rizične izloženosti unaprijed izdvajaju više kapitala. Formula uzima u obzir dvije vrste prijetnji – moguće gubitke tijekom energetske tranzicije i posljedice nastavka globalnog zagrijavanja iznad cilja od 1,5 stupnjeva Celzijevih.
Primijenjena na izloženosti povezane s fosilnim gorivima, zahtijevala bi oko 20,5 posto više kapitala, odnosno približno 18 milijardi eura dodatnih zaštitnih rezervi u bankarskom sektoru Europske unije.
To nije samo računovodstvena promjena.
U praksi to znači da klimatski rizik više ne utječe samo na procjenu sigurnosti kredita. Sve više utječe i na cijenu kapitala koju banke moraju osigurati za financiranje pojedinih sektora.
Drugim riječima, klimatski rizik počinje dobivati svoju tržišnu cijenu.
Promjena koja seže daleko izvan bankarstva
Ako europski regulatori krenu tim putem, posljedice neće ostati unutar financijskog sektora.
Kompanije čije poslovanje ovisi o fosilnim gorivima ili čija je imovina izložena visokim klimatskim rizicima mogle bi se suočiti s višim troškovima financiranja. Istodobno, projekti koji smanjuju emisije ili povećavaju otpornost na klimatske promjene mogli bi lakše dolaziti do kapitala.
Finance Watch upravo zato predlaže postupno uvođenje zaštitnog sloja, počevši od izloženosti fosilnim gorivima, dok bi financiranje obnovljivih izvora energije i drugih aktivnosti koje smanjuju klimatski rizik bilo izuzeto.
Time se ne mijenjaju samo pravila za banke. Mijenjaju se i signali koje financijski sustav šalje gospodarstvu.
Nova logika financijskog sustava
Posljednjih desetljeća banke su najveću pozornost posvećivale kreditnom, tržišnom i likvidnosnom riziku. Klimatske promjene uglavnom su bile tema ESG strategija i izvještaja o održivosti.
To razdoblje polako završava.
Sve je više regulatora, središnjih banaka i financijskih institucija koje klimatske promjene promatraju kao čimbenik koji može utjecati na vrijednost kolaterala, stabilnost bilanci i otpornost cijelog financijskog sustava.
Ne znači da će prijedlog Finance Watcha biti prihvaćen u sadašnjem obliku. No smjer rasprave dovoljno je jasan. Klima se sve manje promatra kao vanjski rizik, a sve više kao financijska varijabla koju će banke morati uključiti u svoje poslovne odluke.
To je promjena čije će posljedice osjetiti mnogo širi krug od samih bankara. Odredit će kako će se raspoređivati kapital, koje će investicije lakše pronaći financiranje i koliko će pojedini poslovni modeli biti otporni u gospodarstvu koje se ubrzano mijenja.
Godinama su klimatske promjene bile tema okolišne politike. Sada sve više ulaze u svijet financija. Ako klimatski rizik postane dio načina na koji banke određuju cijenu kapitala, neće mijenjati samo bankovne bilance. Oblikovat će investicije, trošak financiranja i konkurentnost europskog gospodarstva.
