Najteži dio nije posao. Najteži je trenutak kada vam više nije stalo. Tek kada uklonite mentalnu buku, ponovno vidite sljedeći korak.
Ponedjeljak je ujutro. Otvorite laptop i pogled vam odmah pada na desetke nepročitanih e-mailova. Rok koji ste sami postavili već kasni. Telefon zvoni, kolege čekaju odgovore, a vi prvi put ne razmišljate kako riješiti problem, nego kako ga izbjeći.
Gotovo svatko zna kako izgleda fizički umor. Mentalni umor mnogo je podmukliji. On vas ne tjera da stanete. On vas uvjeri da više nema smisla nastaviti. Upravo zato ga je tako teško prepoznati.
Većina ljudi pomisli da je izgubila motivaciju. Istraživanja pokazuju da je problem često mnogo dublji. Ljudi rijetko požele odustati zato što su izgubili ambiciju. Češće požele odustati zato što su ostali bez energije, osjećaja kontrole ili uvjerenja da njihov trud nešto mijenja.
To više nije samo osobni izazov. Postalo je ozbiljno poslovno pitanje. Gallup procjenjuje da je samo 20 posto zaposlenih u svijetu istinski angažirano na poslu, dok niska angažiranost globalno gospodarstvo stoji oko 10 bilijuna dolara izgubljene produktivnosti godišnje. Kada ljudi mentalno odustanu od posla, kompanije gube mnogo više od radnih sati. Gube kreativnost, inicijativu i sposobnost da se prilagode promjenama.
Burnout ne izgleda onako kako većina ljudi misli
Većina ljudi burnout zamišlja kao trenutak potpunog sloma.
U stvarnosti on se razvija mnogo tiše.
Sjedite ispred ekrana dvadeset minuta i ne možete napisati e-mail koji ste nekada završavali za dvije. Gledate izvještaj, ali ne znate odakle početi. Odluku koju ste prije donosili bez razmišljanja sada odgađate iz dana u dan.
To nije nužno lijenost.
Nije ni nedostatak discipline.
Svjetska zdravstvena organizacija burnout definira kao posljedicu kroničnog radnog stresa kojim se nije uspješno upravljalo. Drugim riječima, problem nije uvijek u čovjeku. Ponekad je problem u sustavu koji mjesecima troši više energije nego što je vraća.
To je važna poruka za kompanije. Organizirati radionicu o otpornosti neće pomoći ako zaposlenici istodobno rade bez jasnih prioriteta, uz stalne prekide i osjećaj da posao nikada nije završen.
Ljudi ne odustaju od cilja. Odustaju od osjećaja da mogu nešto promijeniti.
Psiholozi Edward Deci i Richard Ryan godinama su proučavali što ljude održava motiviranima. Njihov zaključak jednostavan je, ali iznimno važan: ljudi dugoročno ustraju kada imaju osjećaj da sami odlučuju, da napreduju i da njihov trud ima smisla.
To najbolje objašnjava svakodnevica.
Zamislite vlasnika male tvrtke kojem prodaja pada već četvrti mjesec. Ne iscrpljuju ga samo loši rezultati. Iscrpljuje ga trenutak kada počne vjerovati da nijedna nova ideja više neće promijeniti ishod.
Isto se događa zaposleniku koji mjesecima ostaje duže na poslu, preuzima dodatne zadatke, ali nikada ne dobije povratnu informaciju. Nakon nekog vremena prestaje se truditi. Ne zato što mu nije stalo, nego zato što više ne vidi smisao dodatnog napora.
Najopasniji trenutak nije kada ste umorni. Najopasniji trenutak je kada izgubite osjećaj da možete utjecati na ishod.
Veliki ciljevi često nas zaustave. Mali koraci pokrenu.
Kada izgubimo energiju, često sami sebi postavimo još veći pritisak.
“Moram završiti cijeli projekt.”
“Moram potpuno promijeniti poslovanje.”
“Moram se vratiti na stare rezultate.”
Takvi ciljevi zvuče ambiciozno, ali su često toliko veliki i nejasni da ih mozak doživljava kao nešto što je lakše odgoditi nego započeti.
Profesorica Teresa Amabile s Harvard Business School pokazala je da najveći pokretač motivacije nije bonus, promaknuće ni inspirativan govor. Najveći pokretač je osjećaj napretka.
Zato je korisnije reći: “Odgovorit ću na jedan e-mail.” “Radit ću deset minuta.” “Napisat ću prvi odlomak.”
Naizgled su to sitnice.
Ali upravo one razbijaju otpor prema poslu.
Motivacija mnogo češće dolazi nakon prvog koraka nego prije njega.
Sedam poteza kada vam je dosta svega
Ne postoji tehnika koja će preko noći vratiti energiju. Postoje, međutim, navike koje psiholozi godinama povezuju s većom ustrajnošću.
Ako već treći dan odgađate isti zadatak, nemojte razmišljati o njegovu završetku. Otvorite dokument, napišite naslov ili pošaljite prvi e-mail. Početak je gotovo uvijek najteži dio.
Ako ste potpuno iscrpljeni, nemojte tada donositi velike odluke. Otkaz, zatvaranje tvrtke ili odustajanje od projekta ne bi trebali biti odluke donesene u trenutku najvećeg umora.
Na kraju dana pitajte se što ste pomaknuli, a ne što još niste stigli. Jedan dovršen zadatak vrijedi više od deset planova koji nikada nisu provedeni.
Ako se vrtite u krug, razgovarajte s nekim. Jedan razgovor s kolegom, mentorom ili prijateljem često vrati perspektivu koju sami više ne vidimo.
Umjesto da dodajete nove obveze, uklonite jednu prepreku. Možda vas iscrpljuju sastanci, neprestane obavijesti na telefonu ili zadatak koji mjesecima odgađate. Ponekad je dovoljno riješiti jednu stvar da biste oslobodili prostor za sve ostalo.
Ne poistovjećujte rezultat sa svojom vrijednošću. Istraživanja psihologinje Kristin Neff pokazuju da se ljudi koji nakon pogreške ne upadnu u spiralu samokritike brže oporavljaju i lakše pokušavaju ponovno.
Svaki dan završite malom pobjedom. To može biti riješen zahtjevan razgovor, dovršen izvještaj ili zadatak koji ste dugo odgađali. Upravo takvi mali pomaci vraćaju osjećaj napretka.
Najbolji lideri ne traže više truda. Uklanjaju prepreke.
Mnogi menadžeri vjeruju da će ljude motivirati većim ciljevima i većim pritiskom.
Često postignu suprotan učinak.
Zaposlenik koji ne zna što je prioritet neće raditi brže zato što dobije još jedan zadatak. Radit će sporije i s više pogrešaka.
Najbolji lideri zato ne pitaju samo kako povećati produktivnost.
Pitaju što njihovim ljudima trenutno otežava dobar rad.
Ponekad je odgovor jednostavan: previše sastanaka, previše prekida ili previše projekata koji se vode istodobno.
Otpornost nije samo osobina zaposlenika. Ona je i rezultat načina na koji je organiziran posao.
Ponekad je odustajanje najbolja odluka
Ovaj članak nije poziv da ustrajete pod svaku cijenu.
Naprotiv.
Najuspješnije kompanije redovito odustaju od proizvoda koji više nemaju tržište. Investitori prodaju ulaganja za koja procijene da kapital mogu bolje iskoristiti drugdje. Poduzetnici mijenjaju poslovni model kada vide da postojeći više ne funkcionira.
To nije poraz.
To je dobra poslovna procjena.
Isto vrijedi i za pojedinca.
Prije nego što odustanete od posla, projekta ili cilja, postavite sebi jedno pitanje: jesam li izgubio vjeru u cilj ili sam samo potrošio energiju?
Ta dva odgovora vode u potpuno različitim smjerovima.
Ako je problem iscrpljenost, možda vam ne treba novi posao, nego odmor, jasniji prioriteti ili jedan ostvariv zadatak koji će vas ponovno pokrenuti.
Ako je cilj doista izgubio smisao, promjena smjera može biti najmudrija odluka.
Najveće pogreške u karijeri rijetko nastaju zato što ljudi odustanu prerano. Češće nastanu zato što prekasno shvate zašto su uopće poželjeli odustati.
Upravo u tome leži prava otpornost.
Većina ljudi misli da je tajna uspjeha u tome da nikada ne poželite odustati. Istraživanja pokazuju nešto drukčije.
Tajna nije u tome da stalno gurate jače. Tajna je u tome da znate ukloniti ono što vam oduzima energiju. Jer tek kad uklonite buku, ponovno vidite sljedeći korak.
⇛ Pri preuzimanju sadržaja obvezno navesti izvor i postaviti poveznicu na originalni članak.
